Pitanje: U Bibliji nema ničega o tome da je Bog rekao Adamu i Evi da je njihova potpuna poslušnost ključna, da će postojati trajne posljedice za njihove potomke. Jesu li znali koliko će ozbiljne biti posljedice?
Odgovor: Vaše osnovno pitanje je zašto Bog dopušta zlo u svijetu. To je pitanje koje ljude muči tisućljećima. To je tema Knjige o Jobu.
To pitanje još uvijek zbunjuje Crkvu.
Katekizam u br. 395 kaže: „Iako Sotona može djelovati u svijetu iz mržnje prema Bogu i njegovu kraljevstvu u Kristu Isusu, i iako njegovo djelovanje može uzrokovati teške ozljede […] svakom čovjeku i društvu, djelovanje je dopušteno božanskom providnošću koja snagom i blagošću vodi ljudsku i kozmičku povijest. Velika je tajna da providnost dopušta đavolsko djelovanje, ali ‘znamo da Bog u svemu surađuje na dobro onima koji ga ljube.’“ [podebljano moje]
Ali usredotočimo se na vaša pitanja. Bog je, zapravo, pokazao da Adamova i Evina poslušnost nije bila mala stvar. „S tog stabla nećeš jesti; kad s njega budeš jeo, umrijet ćeš“ (Postanak 2,17).
Istina, Adam i Eva vjerojatno nisu razumjeli kakve će biti pune posljedice njihovog grijeha. Ali, većina nas to nikada ne razumije.
Tinejdžer se razigrano dopisuje s prijateljem dok vozi – i ometen je te udari biciklistkinju, ostavljajući je polumrtvu. Žena prenosi trač o kolegi – i to ga košta inače zasluženog promaknuća. U svim tim slučajevima, počinitelji nisu shvaćali kakve će biti posljedice njihovih grijeha.
Dio ljudskosti znači da naši postupci utječu na druge, na dobro ili zlo. U slučaju Adama, on nam je na kraju prenio oštećenu ljudsku prirodu („izvorni grijeh“). To je ono što jest.
Sam Isus upozorava da ljudi mogu biti krivi za teški grijeh čak i ako ne razumiju sve posljedice. Božje predznanje da će ljudi griješiti ne oduzima im slobodnu volju. Analogija bi mogla pomoći.
Ako Jana pogleda kroz prozor i vidi susjeda s druge strane ulice kako kosi travnjak, Janino viđenje njega ne uzrokuje da on kosi travnjak. Ona jednostavno vidi što susjed radi. S Bogom je pomalo slično. Samo za njega je sve prisutno. On vidi Janinu susjedu kako kosi travnjak danas – kao i sljedeće godine i godinu nakon toga.
Isto vrijedi i za grijeh: Bog nas vidi kako griješimo danas, sutra i sljedeći tjedan. Ali to što vidi te grijehe ne uzrokuje da griješimo. Imamo slobodnu volju.
Pa zašto nas Bog jednostavno nije stvorio na nebu? Zato što duše koje bi automatski bile smještene na nebu ne bi imale priliku same odlučiti voljeti Boga. A Bog ne želi nikome nametati svoju ljubav. Ne želi da budemo roboti.
Istina, nešto od navedenog neće zadovoljiti sva vaša pitanja. Postoji malo misterije oko grijeha i Božje providnosti koju možda nikada nećemo u potpunosti shvatiti.
Bog je tako osmislio stvari kako bi nam dao prostora da učinimo čin vjere. Kad bi sve bilo logično i uredno postavljeno, ne bi bilo potrebe za vjerom. I ne bi bilo puno mjesta za ljubav s naše strane.
Što se tiče Adama i Eve, njima je dano toliko izvanrednih darova da je čudo zašto nisu vjerovali Bogu i slijedili njegovu jednostavnu zapovijed. To je obrazac koji će se kasnije ponoviti s Izraelom, kada će Gospodin jadikovati: „Što se još moglo učiniti za moj vinograd što nisam učinio?“ (Iz 5,4).
Izvor: regnumchristi.com
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash
