Hvaljen Isus! Tražim odgovor već dulje vrijeme na jedno pitanje. Naime, da li vjernici koji primaju sakramente (sve) po rukama svećenika koji je u vrlo teškom grijehu i pretpostavimo da se ne kaje, primaju zaista sakrament ili Isus nije prisutan npr. u takvoj ispovijedi ili pričesti. Odnosno da li vjernici trpe duhovnu štetu u takvom slučaju? Molim Vas odgovor.
Odgovor svećenika:
Poštovani,
Pitanje koje ste postavili doista je ozbiljno i uvijek iznova mnogim vjernicima zadaje nemale muke. Crkva naučava da sakrament djeluje sam po sebi, odnosno samim izvršenim činom (ex opere operato), jer u njima djeluje sam Krist. On je onaj koji krsti i koji u svim sakramentima djeluje udjeljujući vjernicima onu milost koju sakrament označuje (Katekizam Katoličke Crkve, br. 1127 i 1128). Iz toga proizlazi da valjanost sakramenta nije ovisna o pravednošću ili grješnom stanju onoga koji ga podjeljuje ili prima, nego o Božjoj moći. Tako ni grješno stanje djelitelja (ne mora to uvijek i za svaki sakrament biti svećenik) na nj nikako ne utječe. Važno je, međutim, da djelitelj ima nakanu izvršiti sakramentalni obred prema propisanom obliku.
Na koncu recimo i to, kada bi sakramentalna milost bila ovisna o djelitelju, s pravom bismo se mogli zapitati tko bi od nas ljudi bio dostojan takve uloge. I najveći sveci su grješnici, čega su upravo oni bili jako svjesni. Zato je sv. Franjo kazao da nitko od nas nije dostojan niti izgovoriti ime Gospodnje, a kamoli biti svećenik.
Ipak, možemo ovdje kazati da osobni primjer svećenika itekako može utjecati na vjernike, koji po njegovom svećeničkom služenju primaju sakrament, na način da u njima budi veće poštovanje i dostojnu raspoloživost prema svetosti sakramenta ili ih, nažalost, svojim grješnim primjerom sablažnjava. Jedne od najoštrijih riječi Isus izrekao osuđujući sablazan malenih.
Izvor: mladisu.in
