Sv. Benedikt osnivač je benediktinskog reda i otac zapadnog redovništva. Njegov red poznat je po načelu „ora et labora‟ što znači „moli i radi‟. Zapadno se redovništvo uveliko ravnalo po njemu i njegovu redu sve do 13. stoljeća kada su se pojavili novi redovi, ali su i kasniji redovi učili od sv. Benedikta i benediktinaca.
Benedikt se rodio oko 480. godine u malom mjestu Nursi u Italiji, gdje je sa svojom sestrom blizankom Skolastikom proveo svoje djetinjstvo. Tamo gdje je nekad stajala njegova kuća, danas stoji crkva sagrađena i posvećena njemu u čast. Budući da su njegovi roditelji bili imućni, poslali su svoga sina nakon opće školske izobrazbe u Rim na studij. Međutim, već je i prije završetka studija, vidjevši nemoral u Rimu, Benedikt odlučio povući se u samoću u Sabinsko gorje. Tamo je neko vrijeme živio sa skupinom asketa, nakon čega se povukao u jednu pustu spilju pokraj Subiaca. Tamo je tri godine živio strogim pokorničkim životom i sam, spremajući se za svoje buduće zvanje. Proučivši redovnička pravila svetog Bazilija, naučio je kako urediti redovničke zajednice.
Glas o njegovoj svetosti dopro je i u jednu monašku zajednicu u Vicovaru. Tamo je jedan dio članova te zajednice poželio da im Benedikt postane opat te su ga pozvali k sebi. Budući da je u zajednici bilo mnogo nediscipline i samovolje, Benedikt je uznastojao uspostaviti red i stvoriti pravi redovnički duh. Time je kod pojedinih članova izazvao toliko nezadovoljstvo i otpor da su ga oni čak pokušali i ubiti, otrovavši njegovo vino. Međutim, kako je po svome običaju prije okrepe blagoslovio pred sobom vrč s vinom, vrč se sam od sebe raspršio. Po tome je Benedikt prepoznao zlu namjeru pojedinih svojih redovnika i kako ga je Bog čudesno spasio od trovanja.
Vidno razočaran, Benedikt se vratio u svoju špilju u Subiacu. Tamo je oko sebe okupljao pustinjake sa svih strana i organizirao 12 malih redovničkih zajednica. Uskoro je svaka od njih imala svoj samostan i svojeg poglavara, a on je preuzeo cjelokupno duhovno vodstvo. To su bili početci benediktinskog reda. Godine 529., Benedikt je napustio Subiaco i kod mjesta Monte Cassina, južnu od Rima, osnovao poznati samostan. U njemu je napisao pravila za redovnički život na kojima počivaju svi benediktinski samostani i njihov redovnički duh.
Pred kraj života, vidjevši da mu se bliži kraj, zamolio je da ga se odvede u crkvu pred oltar. Uzdignutih ruku prema nebu, izgovorio je posljednje riječi molitve. Umro je 21. ožujka 547. godine u crkvi koju je dao sagraditi u čast svetom Ivanu Krstitelju. Tamo je i pokopan pokraj svoje sestre Skolastike.
Sv. Benedikt smatra se zaštitnikom Zapada, Europe, rudara, istraživača špilja, od trovanja. Njegova se svetkovina slavi 11. srpnja.
Njegovo prepoznatljivo životno i redovničko načelo bilo je „moli i radi‟. Svatko od nas pozvan je da živi to načelo u svome životu kako bi još za života, baš poput sv. Benedikta, dostigao svetost.
