Hvaljen Isus i Marija i sveti Josip! Želio bih vam posvjedočiti svoje iskustvo s javnom molitvom na Trgu.
Kad je krenula molitva na Trgu, ja sam bio dosta skeptičan. Nisam znao tko stoji iza toga i bojao sam se da ne uđem u neku krivu pobožnost ili neki radikalizam. Bio sam svjestan da sam izbivao dugo iz Crkve i kod mene je bila prisutna ta opasnost da me zanos obraćenja ne odvede na krivi put.
Prije godinu dana odvažio sam se na duhovnu obnovu koji su organizirali Vitezovi BSM. Otišao sam tamo sâm, ne znajući što očekivati, i stavio sve u ruke naše Majke Marije. Ono što je ostavilo dubok dojam na mene na obnovi jest bilo to što nije bilo govora o mržnji prema prosvjednicima nego poziv na molitvu za njihovo obraćenje, kao i to da kod javne molitve budemo svjesni toga da prosvjednici možda tada jedino i dolaze u doticaj s molitvom, da se suzdržimo od reakcija na provokacije i da molimo Gospodina da dotakne njihovo srce.
Tad sam počeo gledati malo drukčije na prosvjednike. Moram priznati da nisam imao baš lijepo mišljenje i govor o njima. Ali počeo sam ih gledati kao izgubljenu djecu Božju i žarko sam želio da se vrate u Očev zagrljaj.
Sljedeće prve subote bio sam na Trgu. Volontirao sam kao redar, pazio na naše molitelje. Muškarci svih uzrasta bili su na Trgu, žene okolo nas kao podrška. Bili smo okruženi bannerima s Gospinim porukama, pogleda uprtog prema katedrali. Dečki drže kip naše Gospe na ramenima, zastave s Gospinim i Gospodinovim likom vijore se na vjetru. Muškarci se pripremaju i zauzimaju klečeći stav, kreće molitva, ali kreću i bubnjevi prosvjednika. Tada mi dođe jasna spoznaja: „Dragi Bože, pa ja se nalazim usred duhovnog boja!”
Moram reći da me ta molitva krunice počela mijenjati. Svi smo bili različiti, svatko sa svojim slabostima i manama, svih staleža, ali pod Marijinim barjakom svi smo bili jedno. Svi smo molili Gospinu krunicu kao jedno. Ponukan tim iskustvom počeo sam više i dublje ulaziti u odnos s Gospodinom i našom Majkom Marijom. Počeo sam učiti više o našoj katoličkoj vjeri, o marijanskim pobožnostima, počeo sam čitati Ljudevita Montfortskog, moliti sv. krunicu svaki dan, proučavati povijest krunice i sva čudesa i pobjede izvojevane pod njom.
Naravno, došao sam i do sv. Dominika i dominikanskog reda i, naravno, zaljubio sam se u žar sv. Dominika i odlučio ući u bratovštinu Gospine Krunice! Tako da mogu reći da ta završna iskra koja me potaknula na dublje razmatranje moje vjere je bila molitva na Trgu. Moj život i situacije su ostale iste, ali ja sam se promijenio, a plod koji sam dobio je ljubav prema Gospodinu i našoj nebeskoj Majci i uvjerenje da će na kraju njezino Bezgrešno Srce trijumfirati!
Nenad iz Sesveta
