Oko svoje tridesete godine života iščašio sam rebro, što bi uzrokovalo iznimno jaku bol svaki put kad bih udahnuo. Moj prijatelj Andy bio je na posljednjem semestru studija kiropraktike, završavao je kliničku praksu i trebali su mu pacijenti kako bi diplomirao.
Odlučili smo ubiti dvije muhe jednim udarcem.
Ja bih bio njegov pacijent, čime bih ga približio završetku studija, a on bi namjestio moje rebro kako bih ponovno mogao normalno disati.
Obukao sam bolničku odjeću. Napravili su standardne rendgenske snimke. Andy me namjestio i bio sam kao nov.
Međutim, otprilike tjedan dana kasnije, Andy me nazvao. Uz ton napetosti i zabrinutosti, zamolio me da se što prije vratim u kliniku. Odmah sam otišao.
Kad sam ušao u prostoriju za sastanke, Andy i glavni profesor kiropraktike sjedili su za stolom, gledajući prema dolje.
Vladala je tišina – prevelika tišina.
Liječnik mi je pokazao rendgensku snimku od prethodnog pregleda i objasnio da su mi jednjak i dušnik pomaknuti u krajnje neobičan položaj, što upućuje na to da je uzrok velika masa tkiva. Nakon ultrazvuka i biopsije postalo je jasno da imam rak.
Susret kralja Ezekije sa smrću
Kao što mi je bio običaj (i još uvijek jest), toga sam dana prisustvovao svetoj misi.
Prvo čitanje bilo je iz Druge knjige o Kraljevima (2 Kr 20,1–19), koje opisuje uspon i pad Ezekije te nasljeđe koje će ostaviti svojim nasljednicima. Pisac Druge knjige o Kraljevima slavi kralja Ezekiju kao jednog od – ako ne i najpravednijeg – kraljeva u povijesti Jude; nenadmašnog u pravednosti i vjernosti – čak i više od kralja Davida ili Salomona.
„Poslije njega nije bilo takva među svim kraljevima Judinim, niti među onima koji su bili prije njega“ (2 Kr 18,5; 2 Ljet 31,20–21). Kralj Ezekija proveo je značajne vjerske reforme, usredotočivši bogoštovlje u Jeruzalemu uklanjanjem idola lažnih bogova i uništavanjem svih predmeta poganskog kulta.
Među njegovim najhrabrijim djelima bila je pobjeda nad tadašnjom velesilom – Asircima. Kad se činilo da je sve izgubljeno, Bog je po Ezekiji omogućio poraz sto osamdeset tisuća asirskih vojnika – možda najveći pojedinačni poraz u vojnoj povijesti Izraela.
No nakon tih izvanrednih uspjeha, prorok Izaija došao je Ezekiji i rekao: „Ovako govori Gospodin: ‘Uredi svoju kuću, jer ćeš umrijeti; nećeš ozdraviti’“ (2 Kr 20,1). Ezekija se okrenuo prema zidu i zaplakao.
Međutim, prije nego što je Izaija napustio palaču, Bog mu je zapovjedio da se vrati kralju i navijestio mu da će mu život biti produžen za petnaest godina (usp. 2 Kr 20,5).
Osvrćući se na dan kada mi je dijagnosticiran rak, sjećam se da sam shvatio kako sam – do tada – živio samo za sebe. Poput Ezekije, bio sam čovjek duboko zaokupljen samim sobom.
Ta usmjerenost na sebe bila je poput magneta koji je moju dušu vukao prema propasti. No Bog Otac dao mi je novi život – novu priliku da živim za druge i ostavim nasljeđe, baštinu dostojnu primanja.
Razmisli što ćeš učiniti s preostalim godinama, mjesecima – možda danima. Nasljeđe oca jest nasljeđe koje se prenosi kroz naraštaje – bilo kao blagoslov ili kao prokletstvo – i ovisi o duhovnom vodstvu oca.
Pitanje ostaje: Po čemu ćeš biti zapamćen? Hoćeš li ostatak svog zemaljskog hoda provesti gradeći svoje kraljevstvo ili ćeš sudjelovati u izgradnji Kraljevstva Božjega?
Jesi li odlučan biti poput Isusa i svetog Josipa: biće za drugoga? Ako jesi, tvoji će nasljednici primiti najveći blagoslov: sebedarnu Božju ljubav, koja oslobađa opterećenu dušu.
Izvor: catholicgentleman.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
