Dok u zakonu postoji mnoštvo propisa u Evanđelju, Spasitelj postavlja samo dva. Oni, kao prečac, vode one koji ih se pridržavaju do vječnoga života. U tom kontekstu, učitelj Zakona upitao je Isusa: „Učitelju, što mi je činiti da baštinim život vječni?“ (Lk 10,25)
No, ovo se ne može odnositi na svakoga čovjeka. Jer ne silazi svatko iz Jeruzalema u Jerihon, niti svi prebivaju u ovome svijetu iz istog razloga, premda je Onaj koji je bio poslan k izgubljenim ovcama doma Izraelova (Mt 15,24) sišao k njima. Dakle, čovjek koji je silazio iz Jeruzalema u Jerihon pao je među razbojnike jer je sam to htio. A razbojnici nisu nitko drugi nego oni o kojima Spasitelj kaže: „Svi koji su došli prije mene lopovi su i razbojnici.“ (Iv 10,8) No, nije pao samo među lopove, nego među razbojnike – koji su daleko gori.
Ovi razbojnici ne samo da su ga opljačkali i ranili, nego su ga i ostavili. Zato Pismo kaže: „Svukoše ga, izraniše i odoše ostavivši ga polumrtva.“ (Lk 10,30) Svećenik i levit prošli su pokraj njega, možda su nekima i pomagali, ali ne i ovome čovjeku koji je silazio iz Jeruzalema. Svećenik, koji ga je vidio, predstavlja Zakon; levit, koji ga je također vidio, označava proročku riječ. No, prošli su pokraj njega. Božja providnost sačuvala je polumrtvoga čovjeka za Onoga koji je snažniji od Zakona i proroka – za Samarijanca, čije ime znači čuvar. Jer, on je onaj koji ne drijema i ne spava, on čuvar Izraelov. (Ps 121,4)
Kada je Samarijanac vidio ranjenoga čovjeka kako leži u krvi, sažali se nad njim. Prišao mu je kako bi mu postao bližnji. Zavije mu rane, zalije ih uljem i vinom. (Lk 10,34) Nije rekao ono što prorok zapisuje: „Nema melema za rane, nema ulja ni zavoja.“ (Iz 1,6) Ovaj Samarijanac je Onaj čiju pomoć svi potrebiti trebaju. Ranjenoga stavlja na svoju životinju, to jest, na vlastito tijelo, jer se udostojao uzeti ljudski lik. (usp. Fil 2,7)
Kada ga dovede u konačište, ostade s njim jedan dan i brinuo se o njemu i danju i noću. A kada je ujutro odlazio, izvadi dva denara i dade ih konačaru, rekavši mu da se brine za ranjenoga. Ovi denari označavaju spoznaju Oca i Sina. Konačar, kojem je ovaj zadatak povjeren, anđeo je Crkve. Samarijanac obećava da će mu nadoknaditi sve što potroši za ozdravljenje ranjenoga.
Pravi čuvar i bližnji čovjeku koji je pao među razbojnike nije Zakon ni proroci, nego Samarijanac – Krist. Pokazao se bližnjim više djelom nego riječima. Stoga, kako Pismo kaže: „Nasljedujte mene kao što i ja nasljedujem Krista“ (1 Kor 11,1) i mi možemo nasljedovati Krista. Možemo priteći u pomoć onima koji su ranjeni, zaviti im rane, politi ih uljem i vinom, ponijeti ih na svojim plećima i nositi njihove terete. Sin Božji potiče nas na to ne samo obraćajući se učitelju Zakona, nego i svima nama, kada kaže: „Idi pa i ti čini tako.“ (Lk 10,37) Ako to činimo, baštinit ćemo život vječni u Kristu Isusu, kojemu pripada slava i moć u vijeke vjekova. Amen.
Izvor: fra3.net
Foto: Unsplash
