U ovom naraštaju ima mnogo nijeme, gluhe i nasilne djece. Nijemost je odbijanje ulaženja u odnos s bližnjim. Odbijanje je konkretan znak mržnje prema samom sebi i prema drugima.
Riječ je prvo sredstvo za iskazivanje ljubavi. Nijemost je, dakle, oblik osvete prema onima koji nas nisu prihvatili, ljubili i blagoslivljali od rođenja. Od samog začeća ljudsko biće želi biti prihvaćeno s ljubavlju, te, jednom rođeno, želi odrastati okruženo ljubavlju. Ako ne raste okruženo ljubavlju, postaje nasilno i agresivno. Njegov život je neprestano nastojanje da nanosi trpljenje onomu tko mu nije pružio ljubav.
Nijemost ne stvara uvijek fizičko nasilje; nedostatak želje za ulazak u odnos s drugim često je oblik psihičkog nasilja koje nanosi mnogo zla onomu tko ga podnosi. Rastrgan nasilnim osjećajima, onaj tko je pogođen nijemošću, također je i gluh. Ne sluša nikoga. Gluhoća je zlo koje stvara pobunu prema svakom savjetu.
Nijemost i gluhoća su unutarnja zla koja se ne mogu izliječiti samo ljudskim znanostima.
Učenici su upitali Isusa kako to da oni nisu uspjeli ozdraviti dječaka rastrganog nečistim duhom nijemosti i gluhoće. Isus im je odgovorio da se neki nečisti duhovi poražavaju samo molitvom.
Za osloboditi našu djecu od nijemosti, gluhoće i nasilja potrebna je sila odozgor. Molite mnogo i uporno za vašu nijemu, gluhu i nasilnu djecu. Ne umarajte se moliti i postiti za njih. Molitva je znak da se pouzdajete u moć ljubavi koja dolazi odozgor. Molitva potiče Gospodina da napravi liturgijsku gestu na ustima i uhu vašeg djeteta. Dodirujući usta i uho, Gospodin će reći: “Otvori se!”.
Hrabro! Uzdajte se u Gospodina. Nemojte se obeshrabriti. Svojoj djeci pružite ljubav, ali neka to bude nadnaravna ljubav. Ljubav liječi. Amen. Aleluja.
(O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva)
Foto: Unsplash
