Mislim da je zahvaljujući koronakrizi došlo do ponovnog oživljavanja važnosti odmora u našoj kulturi. U početku se puno pričalo o tome kako je koronakriza apokaliptična jer je razotkrila određene stvarnosti za koje smo možda prije bili slijepi. Jedna od tih stvarnosti je naša kultura prekomjernog rada.
Čini se da ritam naših života postaje sve brži i brži, ali tijekom razdoblja izolacije odjednom smo morali usporiti. Odjednom smo se oslobodili određenih odgovornosti i više vremena provodili s obitelji.
Rad, rad i samo rad
Kultura prekomjernog rada postoji i u religijskoj kulturi. Možemo postati zaokupljeni vjerskim obvezama, izgovaranjem „dovoljno“ molitava ili „dovoljnim” čitanjem Svetog pisma. Kao da očajnički pokušavamo ugoditi šefu. Čini se da Božja zapovijed, odmori šabatom, tu nikako ne pomaže. Odmor se iz nekog razloga ne čini nama svojstvenim. Djeci je teško mirno sjediti, a tako i odraslima! Moramo nečim ispuniti svoju dosadu i vrijeme, da ne bismo… što?
Proveden je eksperiment u kojem su sudionici dobili blagi električni udar. Svi sudionici su rekli da će platiti samo da više ne dožive strujni udar. Svaka osoba je tada ostavljena u prostoriji sama 15 minuta, bez telefona i ikakvog ometanja. Umjesto da prihvate dosadu i samoću sa svojim mislima, dvije trećine sudionika (onih koji su rekli da će platiti samo da ih ne strese više struja) dobrovoljno su odlučiti se radije izvrgnuti strujnom udaru nego sjediti i ne raditi ništa. Ne znamo se nositi s dosadom i s odmorom.
Naša kultura nas ne uči dovoljno o odmoru. Ipak, naša se tijela moraju odmoriti da bi ostala živa. Poznat nam je osjećaj iscrpljenosti i izgaranja kojim nam naša tijela pokušavaju nešto reći!
Odmor se mora učiti
Tek kad sam bio na jednoj duhovnoj obnovi shvatio sam da moram naučiti odmarati! A Isus je bio moj učitelj. Poslušajte njegove riječi iz The Message prijevoda Biblije (op. prev., Biblija na suvremenom jeziku verzija je Biblije Eugenea H. Petersona objavljena u segmentima od 1993. do 2002. godine) koje govore o onima koji su bili pod teretom vjerskog legalizma, čak i šabatom:
Jesi li umoran/na? Jesi li istrošen/na? Jesi li pregorio/la u religiji? Dođi k meni. Primakni se meni i zadobit ćeš svoj život nazad. Pokazat ću ti kako se stvarno odmoriti. Hodaj sa mnom i radi sa mnom – gledaj kako to ja radim. Nauči neusiljene ritmove milosti. Neću staviti ništa loše ili teško na tebe. Pravi mi društvo i naučit ćeš živjeti slobodno i rasterećeno.
Isus je imao naporan dan. Nakon što je u sinagogi pročitao odlomak iz Izaijinog svitka i izliječio opsjednutog on posjećuje Šimuna i liječi njegovu punicu. Zatim odlomak kaže: „Pri zalasku sunca su mu dovodili bolesne koji su bolovali od raznih bolesti.” I on ih je liječio. Sljedeći odlomak počinje: „U zoru…” Isus je liječio i liječio cijelu noć! Mora da je bio potpuno iscrpljen. Zatim kaže da je nakon toga otišao na usamljeno, pusto mjesto. Ali onda odlomak kaže: „Mnoštvo ga je tražilo, a kada su došli do njega, pokušali su ga spriječiti u namjeri da ode.” Isus je ostao čvrst i postojan. „Moram naviještati radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem, jer sam u tu svrhu poslan.”
Wayne Muller, autor knjige Sabbath, kaže:
Isus nije čekao da svi budu zbrinuti, on nije čekao da svi ozdrave. Nije tražio dopuštenje da ode, niti je koga ostavio „na čekanju”, nije čak svojim učenicima dao do znanja kamo ide. Isus je osluškivao dublji ritam. Kada je došao trenutak za odmor vrijeme za ozdravljanje je prošlo. Jednostavno bi stao i povukao se na mirno mjesto i molio se.
Isus se bez sumnje izvukao od potencijalnog izgaranja. Ali jeste li primijetili, Isus je bio u sinagogi (subotom) i isti dan je izliječio opsjednutog. Odlazi u Šimunovu kuću, i dalje subotom. U trenutku odlaska na počinak je zora, idući dan! Isusov pravi subotnji odmor dolazi nakon obveznog šabata.
Živjeti šabat
Ponekad šabat znači ne raditi ništa značajno, jednostavno se dosađivati. Možda je to rano ustajanje i ispijanje kave dok gledate kroz prozor. Wayne Muller govori o praksi na koju potiče ovako: „Kad se probudiš ujutro”, kaže, „nemoj ustajati. Ostani u krevetu.” Osvrni se na svoje snove. „Posvijesti si kakav je osjećaj biti u svom tijelu… Nemoj biti u žurbi zbog svojih nadolazećih obaveza, već uživaj u mekoći posteljine. Gledaj kako svjetlo ulazi u sobu… čitaj malo, sanjari, maštaj o doručku.”
Netko je jednom rekao da je žurba primarni razlog zbog kojeg smo neljubazni prema drugima. Žurba je u suprotnosti s duhom šabata. Žurba se tiče moje vlastite kontrole. Kuća u mom susjedstvu na travnjaku ima natpis na kojem piše: „Čemu žurba?” To je koristan podsjetnik svaki put kada prođem pokraj njega.
Mislim da ljudi polako prepoznaju svoje prezaposlene i užurbane obrasce, „velika rezignacija” (ili velika ostavka) i začeci četverodnevnog radnog tjedna mogli bi biti znakovi ove želje za oživljavanjem dostojanstva subotnjeg odmora, vremena s obitelji i vremena za ono što daje život.
Autor Mudrih izreka kaže da ne gubite iz vida mudrost i zdrav razum: „Sine moj, ne gubi to iz očiju sačuvaj razbor i oprez. I bit će život tvojoj duši i ures vratu tvome. Bez straha ćeš tada kročiti svojim putem i noga ti se neće spoticati. Kad legneš, nećeš se plašiti, i kad zaspiš, slatko ćeš snivati. Ne boj se nenadane strahote ni nagle propasti kad stigne bezbožnike. Jer će ti Gospod biti uzdanje i čuvat će nogu tvoju od zamke” (Izreke 3,21-26). Drugim riječima, promislite o zdravorazumskom načinu Isusovog činjenja i djelovanja i naći ćete odmor.
Izvor: ignacije.hr
Foto: Unsplash
