Ljubitelji sporta u ovim muškarcima i ženama mogu naći inspiraciju. Pročitajte u nastavku.
Sebastijan
Stoljećima su katolički sportaši gledali na svetog Sebastijana kao svog zaštitnika. Iako ga njegova ustrajnost u tome da bude “dvaput mučen” čini prikladnim zaštitnikom za treninge u 5 ujutro i ultramaratone, nema dokaza da je sveti Sebastijan sudjelovao u bilo kakvim organiziranim sportovima. Srećom za katoličke sportaše, postoji mnogo svetaca koji su to činili.
Chiara Badano (1971. – 1990.)
Bila je skijašica, plivačica i tenisačica. Voljela je pjevati i plesati te je bila poznata po svom ogromnom osmijehu. Taj blistavi osmijeh nije se pomutio ni kada joj je dijagnosticiran rak kostiju koji ju je odvukao s teniskog terena i plesnog podija te je do kraja kratkog života zatvorio na onkološki odjel. Tijekom bolesti molila se: „Isuse, ako ti to želiš, želim i ja.“
Benedikt Daswa (1946. – 1990.)
Bio je južnoafrički obraćenik na kršćanstvo, učitelj, ravnatelj, suprug, otac osmero djece i nogometaš. Bio je veliki zagovornik atletike kao sredstva za održavanje mladih na pravom putu i obučavao je druge učitelje da treniraju nogomet, odbojku i hokej. Kada je nogometni tim koji je osnovao počeo pokušavati koristiti vještičarenje za pobjedu u utakmicama, Benedikt se usprotivio. Na kraju je napustio tim i osnovao drugi, čiji je također bio menadžer. Njegov stav protivljenja crnoj magiji kasnije je doveo do mučeništva od ruku prijatelja i susjeda.
Teresita Quevedo (1930. – 1950.)
Bila je kapetanica svoje srednjoškolske košarkaške ekipe i teniska zvijezda. Iako iznimno talentirana na teniskom terenu, nikada nije uspjela osvojiti prvenstvo. U svojoj posljednjoj godini srednje škole bila je favoritkinja za pobjedu; zabrinuta da će pobjeda napuhati njezin ponos, Teresita je od Blažene Djevice tražila ne pobjedu, već ono što bi Isusu bilo najdraže. Kad je izgubila, Teresita je s toliko radosti prihvatila ishod da je njezina majka, vidjevši Teresitino lice, pretpostavila da je njezina kći pobijedila.
Papa Ivan Pavao II. (1920. – 2005.)
Često je govorio o moći sporta u razvoju mladih duša. Jednom je prilikom izjavio: „Sport doprinosi ljubavi prema životu i uči žrtvi, poštovanju i odgovornosti, što dovodi do punog razvoja svake ljudske osobe.“ Naravno, to nije bila samo teorija. Papa Ivan Pavao II. bio je strastveni skijaš, ljubitelj prirode koji je volio planinarenje i ribolov, te sportaš kojem je bilo toliko važno ostati aktivan da je čak dao izgraditi bazen u svojoj ljetnoj rezidenciji kako bi ostao u formi. Kad su neki kardinali doveli u pitanje troškove, našalio se da je to jeftinije od još jedne konklave.
Pier Giorgio Frassati (1901. – 1925.)
Volio je penjanje na planine, a fotografije ga prikazuju u izrazito nesigurnim položajima – jahanje konja i skijanje. Pušio je cigare i spavao u krevetima s kratkim plahtama. U mladosti se tukao sa fašistima, služio siromašnima, uživao u kazalištu i iskradao se iz kuće kako bi svakodnevno prisustvovao misi. Na kraju je umro od dječje paralize, koju je dobio od onih kojima je služio.
Terezija Andska (1900. – 1920.)
Bila je Čileanka koja je voljela plivanje i jahanje; njezin brat je rekao da ju je njezino divlje jahanje činilo poput „amazonske božice“. Terezija je igrala tenis i kroket, voljela je pjevati i svirati gitaru te je bila izvrsna plesačica. Iako se borila sa svojim temperamentom i tvrdoglavošću, slijedila je poziv u Karmel i postala časna sestra. Prije nego što je tamo bila godinu dana, umrla je od tifusa.
Philip Evans (1645. – 1679.)
Bio je velški isusovac zaređen u Belgiji i poslan natrag u Wales da služi kao tajni svećenik. Jedno je vrijeme proveo u zatvoru svirajući harfu i igrajući tenis. Kad je tamničar poslan da ga obavijesti da je njegovo pogubljenje zakazano za sljedeći dan, prekidajući njegov teniski meč kako bi ga vratio u zatvor, o. Evans je odgovorio: „Kakva žurba? Pustite me da prvo odigram svoju igru.“ To mu je bilo dopušteno, a sljedećeg dana odveden je u smrt.
Iako ne postoji zapis o tome da je sv. Jean de Brebeuf (1593.-1649.) igrao organizirane sportove, on je taj koji je dao ime lacrosseu po kojem je poznat stoljećima. Nije teško zamisliti snažnog svećenika kako se pridružuje igri kako bi izgradio odnose s Huronima koje je evangelizirao u Kanadi. Njegov narod ga je prozvao „Echon“, snažni, i bio je zapanjen njegovom fizičkom snagom u nošenju tereta i veslanju kanuima. Čak su i Irokezi koji su ga mučili bili zadivljeni njegovom hrabrošću i izdržljivošću pod mučenjem, jedući mu srce nakon smrti u pokušaju da apsorbiraju njegovu snagu.
Izvor: aleteia.org
Foto: Unsplash
