- Što je poziv?
- Ima li svatko svoj poziv?
- Kako ću znati poziva li me Bog na određeno zvanje?
„Danas nas Gospodin nastavlja pozivati da ga slijedimo. Ne bismo trebali čekati da postanemo savršeni kako bismo odgovorili svojim velikodušnim ‘da’, niti se bojati svojih ograničenja i grijeha, već umjesto toga otvoriti svoja srca glasu Gospodina… Slušati taj glas, razaznati svoje osobno poslanje u Crkvi i svijetu i na kraju ga živjeti u današnjem vremenu koje nam Bog daje. (Papa Franjo, Poruka za 55. Svjetski dan molitve za zvanja 2018.)
- Što je poziv?
Bog koji je stvorio čovjeka iz ljubavi također ga poziva na ljubav, temeljni i urođeni poziv svakoga čovjeka. Jer čovjek je stvoren na sliku i priliku Boga koji je i sam ljubav. (Katekizam Katoličke Crkve, 1604.)
Čovjek je od svog začeća predodređen za vječno blaženstvo: Nebo. (Katekizam Katoličke Crkve, 1703.)
Bog svakoga stvara sa svrhom, misijom. To poslanje je ono što je poznato kao poziv.
Razmatraj sa svetim Josemaríjom
- Volim govoriti o stazama i putovima, jer mi smo putnici, putujemo u svoj dom na Nebu, zemlju našeg Oca. Ali nemojte zaboraviti da, iako staza može imati neke posebno teške dionice, i može povremeno uključivati prelaženje preko rijeke ili prolazak kroz gotovo neprohodnu šumu, u pravilu će biti prilično prohodna i neće nas iznenaditi. Opasnost leži u rutini, u zamišljanju da Bog ne može biti ovdje, u stvarima svakog trenutka, jer su tako jednostavne i obične! (Prijatelji Božji, 313)
- Sviđa mi se ovo geslo: „Svaki putnik neka slijedi svoj put”, onaj koji mu je Bog zacrtao, s vjernošću, s ljubavlju, pa ako to i košta. (Brazda, 231)
- Tvoja se sreća na zemlji mjeri tvojom vjernošću vjeri, čistoći i putu koji je Gospodin za tebe zacrtao. (Brazda, 84)
- Božja ljubav je ljubomorna ljubav. Nije zadovoljan ako mu izađemo u susret s uvjetima. On čezne da se potpuno predamo, a da ne zadržimo tamne zakutke u srcu, kamo ne mogu doprijeti radost i sreća milosti i nadnaravnih darova. (Prijatelji Božji, 28)
- Ima li svatko svoj poziv?
Da, sve nas je Bog stvorio sa svrhom i ciljem.
Bog je želio jedinstven i neponovljiv plan za svakoga od nas, osmišljen od vječnosti: „Prije nego te oblikovah u utrobi majčinoj, ja te izabrah; prije nego što izađe iz utrobe majčine, ja te posvetih” (usp. Jeremija 1:5).
Katekizam Katoličke Crkve govori o pozivu na blaženstvo, ukratko, na svetost, na jedinstvo s Bogom koji nas čini dionicima svoje sreće i koji nas ljubi potpuno i bezuvjetno.
Zajednički poziv svih Kristovih učenika je poziv na svetost i poslanje evangelizacije svijeta.
Unutar tog zajedničkog poziva Bog poziva svakoga da zajedno s njim slijedi određeni put u životu. Neki su pozvani na ministerijalno svećeništvo, drugi na redovnički život, a treći, laici, pozvani su ga susresti u običnom životu, bilo življenjem celibata, bilo pozivom na ženidbu. (Vidi Katekizam Katoličke Crkve, 1533., 1716.-1729.)
„Svi smo pozvani biti sveti živeći svoje živote s ljubavlju i svjedočeći u svemu što činimo, gdje god se nalazili. Jeste li pozvani na posvećeni život? Budite sveti živeći svoje obveze s radošću. Jeste li oženjeni? Budite sveti tako što ćete voljeti svog muža ili ženu, kao što Krist radi za život. Budite sveti radeći pošteno i vješto u službi svoje braće i sestara. Budite sveti tako što ćete strpljivo poučavati malene kako slijediti Isusa. Jeste li u poziciji autoriteta? Radite za opće dobro i odričući se osobne koristi“ (Gaudete et Exultate, 14).
Razmatraj sa svetim Josemaríjom
- Pazi dobro: na svijetu je puno muškaraca i puno žena, i Učitelj ne propušta pozvati nijedno od njih.
Poziva ih na jedan kršćanski život, na život svetosti, na život izabranih, na život vječni. (Kovačnica, 13)
- Smiješ se što ti kažem da imaš “bračno zvanje”? – Pa imaš ga – upravo tako – zvanje.
Preporuči se svetom Rafaelu da te dovede čista do kraja puta kao Tobiju. (Put, 27)
- Zov Gospodnji – poziv – uvijek znači ovo: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.” Da: poziv zahtijeva odricanje, žrtvu. Ipak, kako postaje ugodna žrtva – “Gaudium cumpace” – radost i mir – ako je odricanje potpuno! (Brazda, 8)
- Kako je divan naš poziv kršćanina – djece Božje! – koji nam na zemlju donosi radost i mir koji svijet ne može dati! (Kovačenica, 269)
- Živjeti ljubav znači poštovati mentalitet drugih: ispuniti se radošću zbog njihova puta prema Bogu… a da pritom ne tražiš da oni misle kao ti ili da se ujedine s tobom.
– Palo mi je na pamet iznijeti ti sljedeću primjedbu: ti različiti putevi ipak su paralelni; slijedeći svoj vlastiti svatko će stići do Boga… Nemoj se gubiti u uspoređivanju ni u nemirima da saznaš tko će stići prije: to nije važno, ono što je važno jest – da svi stignemo do cilja. (Brazda, 757)
- Otvorite vlastita srca Isusu i ispričajte mu svoju priču. Ne želim generalizirati. Ali jednoga dana možda je običan kršćanin, baš poput vas, otvorio oči za horizonte duboke i nove, ali stare poput Evanđelja. Predložio vam je mogućnost da iskreno, ozbiljno slijedite Krista, da postanete apostol nad apostolima. Možda ste tada izgubili ravnotežu i niste je povratili. Vaše samozadovoljstvo nije sasvim zamijenjeno pravim mirom sve dok niste slobodno rekli “da” Bogu, jer ste to željeli, što je najnaravniji razlog. A za njim je došla snažna, stalna radost, koja nestaje tek kad ga napustiš. (Susret s Kristom, 1)
- Vrlo je važno da ideja braka kao pravog Božjeg poziva nikada ne nestane, bilo s propovjedaonice i vjeronauka, bilo iz savjesti onih za koje Bog želi da ga slijede na ovaj način. Parove treba uvjeriti da su stvarno i istinski pozvani sudjelovati u ispunjenju Božjeg plana za spasenje svih ljudi. (Susret s Kristom, 30)
- Svetost se – kada je prava – od svog izobilja prelijeva u srca drugih, u druge duše.
Mi se, djeca Božja, posvećujući posvećujemo. – Cvjeta li oko tebe kršćanski život? Razmišljaj o tome svakog dana. (Kovačnica, 856)
- Kako ću znati poziva li me Bog na određeno zvanje?
Kao što je gore spomenuto, Bog poziva sve, neke na određenu misiju, osobno osmišljenu za njih. „’Svatko na svoj način’, kaže Učiteljstvo. Ne bismo se trebali obeshrabriti pred primjerima svetosti koji se čine nedostižnima. Postoje neka svjedočanstva koja bi se mogla pokazati korisnima i nadahnutima, ali koja nam nije namijenjeno kopirati, jer može nas čak skrenuti s jednog specifičnog puta koji Gospodin ima na umu za nas. Važno je da svaki vjernik razluči svoj vlastiti put, da iznese ono najbolje od sebe, najosobnije darove koje je Bog stavio u njegovo srce (usp. 1 Kor 12,7), umjesto da beznadno pokušava oponašati nešto što mu nije namijenjeno. Postoji mnogo stvarnih načina svjedočenja. Doista, kada veliki mistik, sveti Ivan od Križa, napisao svoju Duhovnu pjesmu, radije je izbjegavao stroga pravila za sve. Objasnio je da su njegovi stihovi sastavljeni tako da svatko može imati koristi od njih ‘na svoj način.’ Jer se Božji život prenosi ‘jednima na jedan način, a drugima na drugi’” (Gaudete et Exultate, 11).
Okruženje u kojem čovjek može otkriti svoj poziv je molitveno, odnosno živi i osobni odnos s Bogom. Molitva je apsolutno neophodna za duhovni život. To je poput daha koji omogućuje razvoj života duha. U molitvi se ostvaruje vjera u Božju prisutnost i njegovu ljubav. Potiče nadu koja vodi do usmjeravanja života prema Njemu i povjerenja u Njegovu providnost. Srce se povećava odgovorom vlastite ljubavi na božansku Ljubav.
Naš uzor je Gospodin. Isus moli prije odlučujućih trenutaka svoga poslanja: prije Očeva svjedočanstva za njega tijekom njegova krštenja i preobraženja te prije vlastitog ispunjenja Očeva nauma ljubavi kroz njegovu muku. On također moli prije odlučujućih trenutaka vezanih uz poslanje njegovih apostola: po svom izboru Dvanaestorice, prije Petrovog priznanja da je “Krist Božji”, i opet, da vjera poglavara apostola ne iznevjeri kada je u iskušenju. Isusova molitva prije događaja spasenja za koje je Otac tražio da ih ispuni je ponizno i pouzdano predanje njegove ljudske volje Očevoj volji punoj ljubavi.
Isus nas svojom molitvom uči moliti, otkrivati volju našega Oca Boga i poistovjećivati se s njom. U molitvi možemo razlučiti Božju volju u svakom trenutku našeg života: „I ti trebaš gledati na cjelovitost svog života kao na poslanje. Pokušajte to učiniti slušajući Boga u molitvi i prepoznajući znakove koje vam daje. Uvijek tražite Duha što Isus očekuje od vas u svakom trenutku vašeg života i u svakoj odluci koju morate donijeti, kako biste razabrali njegovo mjesto u poslanju koje ste primili. Dopustite Duhu da u vama iskuje osobno otajstvo koje može odražavati Isusa Krista za današnji svijet.” (Gaudete et Exultate, 23)
Osim toga, u trenutku razlučivanja zvanja velika pomoć može biti lik duhovnika, osobe kojoj se možemo povjeriti i koja nam svojim savjetima pomaže otkriti volju Božju i nastojati je živjeti u praksi. (Vidi Katekizam Katoličke Crkve, 2558, 2601-2622, 2657)
Izvor: opusdei.org
Foto: Unsplash
