Pitanje: Tako je teško shvatiti kako neki ljudi imaju cijeli život vremena za griješenje i život izvan Božje volje, okreću leđa svom katoličkom odgoju, a zatim kasno u životu imaju prekrasnu priču o povratku na vjeru, dok drugi umiru još mladi i potpuno uronjeni u život grijeha. Naravno, moji sinovi razumiju da „Život nije fer“. Ali na dubljoj razini, kako objasniti i pomiriti se s ovom stvarnošću?
Odgovor: Nema jednostavnog odgovora na vaše pitanje. Stvari ponekad izgledaju neobjašnjivo, iz naše ograničene perspektive. Međutim, naša vjera nam govori da Bog voli svakoga i želi najbolje za svakoga. Doista, on „želi da se svatko spasi“ (1. Tim 2,4).
Štoviše, „vjeran je Bog i neće dopustiti da budete iskušavani preko svojih snaga“ (1. Korinćanima 10,13). Poanta je u tome da Bog nije nepravedan ni prema kome. On nam daje svu potrebnu milost koja nam je potrebna da bismo dosegli nebo. Ali neće nam nametnuti svoju ljubav. On poštuje našu slobodu. Isus nas upozorava da budemo uvijek budni. „’Ove noći će se od tebe tražiti život tvoj, a što si pripravio, čije će biti?’“ (Lk 12,20).
Što se tiče dvaju slučajeva koje spominjete: Iako su obraćenja u kasnoj životnoj dobi moguća, ne bismo trebali pretpostavljati da su vrlo česta. Ljudi obično umiru prije starije dobi. A što se tiče mladih ljudi koji umiru u grijehu, moguće je da ih Bog štedi od još goreg grijeha. Ovo je, naravno, spekulacija. Nećemo doista razumjeti što se događalo ispod površine sve do Posljednjeg suda.
Božji plan za svijet bio je da bude miran. Patnja i zlo koje vidimo oko sebe posljedica su čovjekovog grijeha. Svi smo mi u duhovnoj bitci. Dobro je da ozbiljno shvatimo svoje dužnosti prema Bogu.
Izvor: regnumchristi.com
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash
