Najveća laž lobija za samoubojstva jest da je eutanazija nužna za smanjenje patnje u našem društvu. Zapravo, čini upravo suprotno. Druga najveća laž jest da je režim eutanazije najosnovnija – i, doista, posljednja – granica na putu društva prema prihvaćanju pune autonomije pojedinca. Govore nam se da je odabir vremena i načina vlastite smrti ljudsko pravo. Samoubojstvo nije tragedija, već izbor.
Naravno, potpuna autonomija je mit – posebno u kontekstu patnje, bolesti, ranjivosti i invaliditeta. Upravo je zato organizacija za prava osoba s invaliditetom bila u prvim redovima protivljenja režimima eutanazije u Kanadi, SAD-u, Velikoj Britaniji i drugdje. Problem nadilazi ideološke granice; 2023. godine ljevičarska publikacija The Nation objavila je dugi esej pod naslovom „Mogu li Amerikanci doista slobodno odlučiti o potpomognutom umiranju?“ zaključujući da je odgovor NE.
Lobi za samoubojstva prodaje mogućnost izbora, ali ne otkriva činjenicu da mnogi neće imati izbora. Najnovija dolazi iz Australije, gdje se 71-godišnji muškarac s bolešću motornih neurona (BMB) sada odlučuje za „dobrovoljno potpomognuto umiranje“ jer ne može dobiti pomoć koja mu je potrebna putem Nacionalnog programa osiguranja za osobe s invaliditetom. NDIS bi trebao pružati podršku, financiranje i druge resurse za osobe s invaliditetom.
Ipak, Tony Lewis ne ispunjava uvjete jer ima 71 godinu, a granica za prijavu u program je 65 godina. Umjesto toga, ispunjava uvjete za program My Aged Care, koji mu osigurava manje od trećine skrbi koju bi mogao dobiti putem NDIS-a. Lewis ne može samostalno jesti ili govoriti i izgubio je većinu svoje sposobnosti kretanja. Sada mu je potrebna cjelodnevna skrb, koju mu pruža njegova 65-godišnja supruga, osim jednog kućnog posjeta i četiri tuširanja tjedno koje dostupna sredstva dopuštaju.
Lewis kaže da će se, kada se njegova supruga ne može brinuti za njega, odlučiti za potpomognuto samoubojstvo; inzistirao je da ne želi postati „beskorisna hrpa mesa“. Njegova supruga Gill, srećom, snažno se ne slaže s tim stavom. „Voljela bih misliti da bi se mogao bolje nositi s tim kad bi imao odgovarajuću skrb, i to dovoljno“, rekla je. „Bilo bi puno manje stresno. Pokušavam ga zaštititi od svađa i molbi za financiranje jer mu to ne treba. Ovaj mjesec sam već prekoračila proračun.“
Prodaju potpomognuto samoubojstvo oglasima koji naglašavaju tjelesno sposobne ljude koji žele imati kontrolu nad vlastitom sudbinom. Za milijune oboljelih poput Tonyja Lewisa, to je bolesna šala.
Izvor: lifesitenews.com
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash
