Omiljena televizijska serija temeljena na knjigama Laure Ingalls Wilder, godina je neprestano osvajala srca mnogih ljudi, posebice kršćana.
Volimo gledati priče Laure Ingalls Wilder, druge najstarije kćeri obitelji Ingalls, koje oživljavaju na ekranu prikazujući avanture obitelji Ingalls dok se snalaze u životu u američkoj divljini. Teme koje se prikazuju kroz različite epizode snažno odjekuju kršćanskim vrijednostima i uvjerenjima.
Jedna od mojih omiljenih epizoda bila je kad je Laura pobjegla od kuće kako bi potražila planinu na koju bi se mogla popeti i razgovarati s Bogom na nebu. Kao dijete krivila je sebe za smrt svog mlađeg brata, a nakon razgovora s velečasnim Aldenom vjerovala je da se njezine molitve da vrati brata iz mrtvih mogu uslišiti samo ako je bliže Bogu. Laura upoznaje starijeg gospodina, Jonathana, s kojim se sprijatelji tijekom boravka na vrhu planine, a on pomaže Lauri da shvati kako Bog uvijek uslišava naše molitve, samo ne uvijek onako kako mi zamišljamo. Epizoda završava tako što se Laura želi oprostiti od čovjeka, ali čini se da je nestao, a gledatelj se pita: „Je li čovjek mogao biti anđeo?“
Ova televizijska serija i danas je popularna zbog snažnog naglaska na obiteljskim vrijednostima i važnosti vjere, što je teško pronaći u današnjim serijama. Bog je uglavnom uklonjen s televizije, osim iz jedinog razloga ismijavanja kršćanske vjere i napadanja kršćanskih vrijednosti, poput braka, koji je valjan samo između muškarca i žene, te svetosti svake ljudske osobe od začeća do prirodne smrti.
Obitelj Ingalls suočava se s mnogim teškoćama tijekom serije, poput višestrukog gubitka usjeva zbog oluja, dugotrajnog odsustva Charlesa i sl. Oni su prikazani kao čvrsto povezana obitelj s jakom vezom koja se ne može prekinuti, unatoč mnogim izazovima s kojima se zajedno suočavaju. Njihova se obitelj održava na okupu zbog njihove kršćanske vjere i njihova povjerenja i vjere u Boga, što i dalje dira srca mnogih kršćana koji nastavljaju gledati seriju jer nas uči vrijednosti obitelji s majkom, ocem i djecom kad je danas toliko obitelji slomljeno ili čak poremećeno. Također se možemo podsjetiti na važnost potpunog i apsolutnog oslanjanja na Boga bez obzira na težinu okolnosti.
Ova nam serija pokazuje kako bismo mi kao kršćani trebali komunicirati s drugima. Obitelj Ingalls prikazana je kao suosjećajna, puna poštovanja i ljubavi prema onima koji su u tom razdoblju bili nepravedno tretirani u društvu. Serija se bavi rasnim i etničkim podjelama koje su postojale u tom razdoblju te prikazuje obitelj Ingalls, posebno Charlesa, kao nekoga tko prihvaća i pokazuje da sva ljudska bića dijele jednakost u dostojanstvu.
Sjećam se jedne epizode u kojoj je jedan od farmera, Joe Kagan, koji je bio Afroamerikanac, želio postati dio njihove crkve, a na sastanku vijeća gospođa Olsen je uporno odbacivala prijedlog. Charles nije odustao i nastavio se boriti za Kaganovo pravo da može služiti u istoj crkvi kao i oni budući da je i on bio kršćanin. Na kraju je primljen u njihovu crkvu većinom glasova.
Serija nas vraća u mnogo jednostavnija vremena dajući nam osjećaj nostalgije. Mnogi kršćani žude za povratkom tradicionalnim vrijednostima, što se, nažalost, čini da je stvar prošlosti u našoj postkršćanskoj kulturi modernog svijeta
Možda će jednog dana postojati još jedna serija koja će nas očarati na isti način kao što nas je očarala i još uvijek očarava ova. Ali zasad još uvijek imamo reprize koje su nam dostupne, a serija će nastaviti dirnuti srca mnogih ljudi, posebno kršćana, nadamo se i u budućnosti.
Izvor: catholic365.com
Preveo: M. Đ.
