Hoće li se neprijatelj Krista i Njegove Crkve uzdignuti iz određenog posebnog otpada od Boga? Zar doista nema razloga za strah da se neka takva apostazija već i danas priprema?
Ne postoji li u ovo vrijeme poseban napor uložen gotovo u cijelom svijetu, odnosno na svakom koraku, u većoj ili manjoj mjeri, otvoreno ili potajno, na ovom ili onom mjestu, ali najočitije u civiliziranom svijetu, da čovjek djeluje bez religije? Ne postoji li mišljenje koje raste i raste da nacija nema nikakve veze s religijom, da je to stvar samo za vlastitu savjest svakog čovjeka? – što podrazumijeva dopuštanje da Istina iščezne s lica zemlje, a da je ne pokušamo navijestiti novim generacijama. Ne postoji li energičan i jedinstven pokret u svim zemljama da se Kristovoj Crkvi oduzme vlast i položaj? Ne postoji li grozničava zauzetost da se vjera ukloni iz javnog života? Pokušaj obrazovanja bez religije? – odnosno pokušaj da se sve religije naučavaju zajedno, što se svodi na isto… Pokušaj da se svrhovitost, a ne istina, učini pravilom i ciljem države i zakona? Pokušaj da brojnost, a ne istina, postane znak vjerodostojnosti neke religije, kao da nam je Sveto pismo dalo ijedan razlog da vjerujemo kako će većina biti u pravu, a manjina u krivu? Pokušaj da se Bibliji oduzme jedno i jedino značenje, koje isključuje sva druga, te da se natjera ljude da misle da ona može imati stotinu značenja koja su jednako dobra ili, drugim riječima, da uopće nema značenje, da je mrtvo slovo, i da se može ostaviti po strani? Ili pokušaj da se religija u potpunosti nadomjesti… da se ograniči na naše unutarnje osjećaje što je s obzirom na to koliko su oni promjenjivi, zapravo pokušaj uništavanja religije.
Sigurno je da danas postoji udruženje zla koja postrojava svoje snage u svim dijelovima svijeta, organizira se, poduzima mjere, mrežom opkoljava Crkvu i priprema put za opće otpadništvo od nje. Hoće li se iz tog otpada izroditi Antikrist ili će njegov dolazak biti odgođen, ne možemo znati, ali u svakom slučaju ta apostazija, i svi njezini znakovi i instrumenti, od Zloga su, i donose miris smrti. Neka nitko od nas ne bude među lakovjernima koji će se uhvatiti u zamku što se sklapa oko nas! Neka nitko od nas ne bude zaveden lijepim obećanjima u kojima će Sotona sigurno skriti svoj otrov! Mislite li da je toliko nevješt u svom zanatu da će vas otvoreno zatraži da mu se pridružite u njegovom ratovanju protiv Istine? Ne, on će bacati mamce i dovoditi vas u kušnju. Obećavat će građansku slobodu i jednakost, obećava vam prosperitet, smanjenje poreza… Nudit će znanje, znanost, filozofiju, proširenje uma. A izrugivat će prošla vremena i svaku ustanovu koja ih štuje. Govorit će vam što da kažete, a zatim će vas slušati, hvaliti i hrabriti. Nagonit će vas da se uzdignete. Pokazat će vam kako da postanete bogovi. A zatim će se šaliti i smijati s vama, postat će vam blizak, uzet će vas za ruku, ispreplesti svoje prste s vašima, i tada ste njegovi.
Hoćemo li mi kršćani, sinovi Božji, nasljednici Slave, sebi dopustiti da imamo udjela u svim tim stvarima? Hoćemo li, čak i malim prstom, pomoći Otajstvu bezakonja, koje se trza u porođajnim bolima i trese svijet svojom boli? „Na njihova vijećanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao.“ Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga… Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite“ jer ćete inače biti saveznici Božjih neprijatelja i pripravljat ćete put za čovjeka bezakonja, sina propasti.
iz „Adventskih propovijedi o Antikristu“ svetog kardinala Johna Henryja Newmana (1801. – 1890.)
Foto: Unsplash
