„To je suprotno apostolskoj tradiciji, cjelokupnoj tradiciji Katoličke Crkve“, izjavio je biskup Athanasius Schneider govoreći o ženama ministranticama i lektoricama.
Biskup Athanasius Schneider rekao je glavnom uredniku LifeSiteNewsa Johnu Henryju Westenu u nedavnom intervjuu da žene i djevojke više ne bi trebale služiti za oltarom niti kao lektorice, jer je to protivno apostolskoj tradiciji i, prema njegovu mišljenju, neizbježno vodi prema zahtjevima za „ređenjem“ žena.
Tijekom epizode emisije The John-Henry Westen Show od 13. siječnja, pomoćni biskup Astane u Kazahstanu, govoreći o područjima mise Novus Ordo koja, po njegovu mišljenju, zahtijeva reformu, naglasio je da ženama ne bi trebalo dopustiti službu ministrantica niti lektorica (čitačica). Biskup Schneider ustvrdio je da otvaranje tih uloga ženama vodi prema „ređenju“ žena za „svećenice“ i „biskupe“, kao što se, prema njegovim riječima, dogodilo u Anglikanskoj crkvi, te bi u krajnjoj liniji moglo dovesti čak i do ženskog „pape“.
„Žene ne bi trebale tijekom svete mise služiti kod oltara. Smatram da ne bi trebale biti akolitice ili ministrantice, pa čak ni lektorice, odnosno čitačice Svetoga pisma tijekom svete mise“, rekao je biskup. „To je suprotno apostolskoj tradiciji i cjelokupnoj tradiciji Katoličke Crkve.“
Doista, služba ministranata tradicionalno je bila pridržana muškarcima i dječacima, a nekoliko je papa tijekom stoljeća izričito zabranilo ženama služenje kod oltara.
Papa Benedikt XIV. (1740.–1758.) u enciklici Allatae Sunt iz 1755. navodi da je papa Gelazije (492.–496.) osudio „zlu praksu“ žena koje su posluživale svećeniku tijekom mise.
Unatoč toj dugoj tradiciji, Vatikan je pod papom Ivanom Pavlom II. početkom 1990-ih dopustio ministrantice. Papinsko vijeće za zakonodavne tekstove izdalo je „autentično tumačenje“ kanona 230 § 2 Zakonika kanonskoga prava iz 1983., kojim je omogućena takva praksa.
Lektorat i akolitat povijesno su bili niži redovi pridržani muškarcima i služili su kao priprava za svećeništvo. Međutim, papa Pavao VI. u motu propriju Ministeria Quaedam iz 1972. preoblikovao je te službe u laičke službe, što je kasnije dovelo do uključivanja žena u tim ulogama.
Papa Franjo učinio je dodatni korak motu proprijem Spiritus Domini iz 2021., izmijenivši kanonsko pravo kako bi se ženama omogućilo službeno postavljanje za lektorice i akolitice.
Biskup Schneider naglasio je da dopuštanje ženama službe lektorica i ministrantica uvodi feminizam u „samu srž“ rimske liturgije te predstavlja ključni korak prema ređenju žena.
„Dopuštanje ministrantica i lektorica znak je uvođenja feminizma u središte svete mise, svojevrsno promicanje pristupa žena svetoj službi korak po korak“, rekao je.
„Najprije kažu: dopustimo akolitice. Zatim slijedi pitanje: zašto ne đakonice? Ako đakonice, zašto ne svećenice? To je logičan slijed“, dodao je. „Ako svećenice, zašto ne biskupice? A ako biskupice, zašto ne papa? To nije šala, nego logična posljedica.“
Biskup Schneider istaknuo je da se takav razvoj, prema njegovu mišljenju, dogodio u Anglikanskoj crkvi, koja danas ima ženu na čelu Anglikanske zajednice u Engleskoj, a koja podupire pobačaj i istospolne brakove.
„Anglikanska crkva danas ima takozvanu ‘nadbiskupicu’. Kakva je to karikatura“, rekao je. „Počeli su s ministranticama, a završili s nadbiskupicom.“
Dodao je kako smatra da je Katolička Crkva krenula s istim procesom dopuštanjem ministrantica te da bi, prema toj logici, krajnja posljedica mogla biti i žena papa. „Moramo zaustaviti taj feminizam u oltarskom prostoru“, rekao je.
Biskup Schneider napomenuo je da mnoge dobronamjerne žene i djevojke služe u tim ulogama jer su, kako tvrdi, bile potaknute ili usmjerene od strane svećenika. Pozvao ih je da razmisle bi li Blažena Djevica Marija služila kod oltara tijekom mise.
„Možete li zamisliti da bi Gospa stajala kod oltara i služila kao ministrantica ili čitala s ambona? Nikada“, rekao je. „Bila je svjesna da ta zadaća nije namijenjena ženi. Njezina je misija bila biti srce – ne isticati se, nego biti srce.“
Dodao je kako je, prema njegovu mišljenju, poslanje žene u Crkvi živjeti marijansku dimenziju – biti srce puno ljubavi, s majčinskim i zaručničkim obilježjima – čak i kada je riječ o djevicama ili redovnicama.
Nekoliko drugih katoličkih prelata također je kritiziralo praksu dopuštanja ženama služenja kod oltara i u drugim liturgijskim službama. Kardinal Raymond Burke izjavio je 2015. godine da je riječ o „feminizaciji“ Crkve te izrazio zabrinutost zbog pada svećeničkih zvanja.
„Uvođenje djevojčica ministrantica navelo je mnoge dječake da napuste tu službu“, rekao je tada, dodavši da je to pridonijelo smanjenju broja svećeničkih zvanja.
Godine 2024. kardinal Albert Malcolm Ranjith, nadbiskup Colomba na Šri Lanki, zabranio je ministrantice u svojoj nadbiskupiji, ističući kako služenje dječaka kod oltara predstavlja jedan od glavnih izvora svećeničkih zvanja u toj zemlji.
„Mladi dječaci trebaju služiti kod oltara jer je to jedan od glavnih izvora svećeničkih zvanja u Šri Lanki. To utječe na broj kandidata koji ulaze u sjemeništa, a taj rizik ne možemo preuzeti“, izjavio je kardinal Ranjith.
Izvor: gloriadei.io
Prijevod: M. Đ.
