Zbog današnje hiperseksualizacije svijeta teško je vlastite oči, srce i tijelo održati čistima, bez obzira na stalež.
Bl. Alojzije Stepinac bio je itekako svjestan toga pa je još davne 1954. godine u pismu svećenicima („Marija i svećenik današnjice”) pisao ovako:
„Činjenica je, da je danas u teškoj pogibelji svećenikova čistoća. Nemoralna ženska moda, svakojako prljavo štivo, kino, stotine namjerno postavljenih zasjeda sa strane neprijatelja Crkve, vrebaju na svećeničke duše, da ih liše velikog blaga, čistoće, da ih onda izvrgnu ruglu, da ih učine svojim robljem, s kojim će se poigravati i rabiti za svoje infamne svrhe. A svećenik mora ostati čist pod svaku cijenu, pa ma i cijenu svoga života. Ta zar nije upravo svećenik onaj, koji je primio vlast, kakve nema jednake na zemlji: vlast i čast da doziva svaki dan na zemlju Gospodara slave, da Ga drži svojim rukama kao nekoć Marija, da Ga dijeli vjernicima? Njegova dakle duša i tijelo moraju biti čisti, i iz dana u dan svetiji. Sveti Franjo Asiški, makar sam nije bio svećenik, ipak je tako živo osjećao tu potrebu, da je svojoj redovničkoj braći svećenicima doviknuo: “Molim u Gospodu svu svoju braću, koji su svećenici Svevišnjega, da budu, kadgod služe Misu, čisti, i pravu žrtvu Tijela i Krvi Gospodina našega Isusa Krista čisto prinose.””
Foto: Zagrebačka nadbiskupija
