Pozvani smo na ljubav. Ne samo na neku apstraktnu ljubav, već na ljubav koja će se očitovati na konkretan način u odnosu s našim bližnjima.
I ta je ljubav dokaz da smo spašeni, koja kaže da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti.
Ako ne ljubimo, ako ne tražimo oprost od svojih bližnjih, ne možemo ni tražiti oprost od Boga.
Vjerojatno ste čuli da je mala Terezija rekla da je njezin poziv ljubav, ali ne samo njezin. Ljubav je ono po čemu ćemo biti suđeni i ljubav je poziv svakoga od nas.
Iskorištavanje zbog koristi i ugode. Rastava kad postane teško. Otpisivanje bližnjih kad nas povrijede. Samoća u trenutcima bolesti.
Ljubav na koju smo pozvani je ljubav koja je besplatna i trajna. Ljubav koja je spremna darovati život za one koje ljubi.
U Evanđelju Isus poziva apostole, ali im ne daje jasnoću, ne daje im sigurnost. Jednostavno ih poziva da krenu i da probaju nasljedovati ga.
Filip je dobro shvatio što je prvi korak kad kaže Natanaelu: Dođi i vidi.
Probaj dati život Kristu iako ti taj put ne nudi sigurnost. Krist ne govori o budućnosti koja je jasno spoznatljiva. Ne nagovara apostole nudeći bogatstva i ugodnost.
Nudi rizik, skok u nepoznato, ali skok u nešto za što zna da se isplati. Nudi život s njim.
Krist poziva apostole, kao i svakoga od nas, jer vidi u nama ono što je stvorio.
Vidi u nama naše najdublje dubine. Zna za naše slabosti. Zna za našu nedostojnost. Ali nas poziva jer poziv uvijek ostaje otajstvo Božjeg odabranja.
Bojiš li se voljeti ljubavlju na koju nas Krist sve poziva? Bojiš li se ljubavi koja će od tebe zahtijevati sve?
Izvor: brat Jakov od Križa IG
Foto: Unsplash
