JAKOST BOŽJA U NAMA OVISI O NAŠEM HTIJENJU DA SE OBUČEMO U BOŽJU BOJNU OPREMU
Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete. (Ef 6,10-18)
Pavao daje potpun opis jakosti koja se očituje u silnoj Božjoj snazi. Uvijek iznova napominjem činjenicu da smo po sakramentu potvrde primili snagu Duha Svetoga, no veličina snage Božje direktno je povezana s našom vjerom. Jakost Božja u nama po ovom Pavlovu opisu, dakle, ovisi o nama i našem htijenju da se obučemo u Božju bojnu opremu. On tu opremu uspoređuje s tadašnjom najsuvremenijom opremom rimskog vojnika. Ukazuje nam na činjenicu da smo vojnici u duhovnom ratu i da naši izgledi za preživljavanje uvelike ovise o našoj bojnoj opremi koja je, naravno, duhovna. Dakle, veličina dara jakosti ovisi o sljedećem:
‘OPAŠITE BEDRA ISTINOM’
Istina je Božja riječ. Isus se u kušnji u pustinji Đavlu suprotstavio istinom Božje riječi i mi trebamo biti spremni poznavati je kako bismo se mogli lažima suprotstaviti istinom. Koliko se samo u posljednje vrijeme biblijskih istina olako proglašuje lažima?! Istina nije u srcima onih koji to čine i zato im čak i Bog može poslati djelotvornu laž kako se ne bi spasili jer su odbacili Riječ Božju kao istinitu (v. 2 Sol 2,9-12). Nažalost, mnogi kršćani nisu dovoljno zainteresirani upoznati istinu jer joj se ne žele pokoriti. No, svi takvi su đavlov lak plijen. Bog ne očekuje od svakog vjernika da bude biblijski stručnjak, no svi trebamo poznavati barem najvažnije istine vjere proizašle iz Božje riječi. One se mogu naučiti i samim slušanjem misnih čitanja. Ali, koliki broj vjernika uopće upamti ono što je na misnim čitanjima čuo?! Istina nam je također potrebna kako bismo uopće znali što je stvarni uzrok naših problema ili problema bližnjih za koje molimo. Radi li se o Đavlu kojemu se trebamo oduprijeti ili se možda radi o Bogu kojeg trebamo nagovoriti da nam se smiluje i promijeni svoju volju? O toj istini koju nam može dati samo Duh istine ovisi s kime ćemo se boriti i hoćemo li se uopće boriti. Đavao je većinu svojih napada uspio ‘pripisati’ Božjoj volji protiv koje se nitko ne želi boriti tako da može biti siguran u svoju pobjedu gdje god ljudi nisu zainteresirani saznati pravu istinu.
‘OBUCITE OKLOP PRAVEDNOSTI’
Božja pravednost sastoji se u tome da smo otkupljeni i da ne pripadamo više sebi nego Bogu. Možemo biti spašeni za vječnost, te već sada početi živjeti barem nešto od obilja života samo pod uvjetom da Boga priznamo svojim Ocem i svojim Gospodinom. Pravednost se sastoji u tome da smo otkupljeni i po krštenju pozvani na život djece Božje, a ne možemo biti djeca, a da u isto vrijeme nismo i sluge. Ta i Isus koji je Sin došao je služiti na svijet! Pravednost se sastoji u tome da u Boga nema pristranosti, već nas sve jednako ljubi i jednako ćemo biti suđeni. Pravednost se sastoji u našoj slobodnoj volji i htijenju da prihvatimo ili odbijemo ponuđeni dar spasenja i vječnog života. Pravednost se sastoji i u tome da smo pozvani vjerovati onome koji nas je otkupio svojom krvlju u svemu što nam kroz svoju Riječ govori. Pravednost se sastoji i u tome da Božji blagoslov i zaštitu možemo imati samo nad onime nad čime se odreknemo prava na vlasništvo, jer sve što jesmo i što posjedujemo njegovo je i samo nam je dano na upravljanje.
‘POTPAŠITE NOGE SPREMNOŠĆU ZA EVANĐELJE MIRA’
Ako smo sami iskusili silu spasenja i promjenu vlastitih života, te ako smo počeli uživati plodove Duha Svetoga sigurno je da imamo potrebu vlastito iskustvo podijeliti s drugima koji takvo iskustvo nemaju. Isus je umro za spasenje ljudi. Osnovna bit kršćanstva, molitava, liturgije i sakramenata je da ponajprije služe toj svrsi. Ako nismo bez prestanka svjesni vlastite želje za naviještanjem evanđelja tada su naše noge sputane u borbi. Sjetimo se kako je Isus oprao noge apostolima. Jedino im je to nedostajalo. Kad im je oprao noge otišli su i pronijeli radosnu vijest čitavim svijetom. Kršćanin koji na bilo koji način ne sudjeluje u evangelizaciji bezopasan je za Đavla. Mnogo je načina na koje možemo evangelizirati ili podupirati evangelizaciju. Zapravo, trebali bismo u evangelizaciji sudjelovati na sve načine koji nam stoje na raspolaganju, a isto tako evangelizacija bi trebala biti naš glavni životni ‘projekt’1. Ona to i jest ako se trudimo živjeti tako da svojim ukupnim životom bližnjima odašiljemo istinsku poruku djece Božje.
‘U SVEMU IMAJTE UZA SE ŠTIT VJERE: NJIME ĆETE MOĆI UGASITI OGNJENE STRIJELE ZLOGA’
Sjetimo se zgode kad apostoli nisu mogli osloboditi sina padavičara kojeg je otac doveo u nadi da će biti oslobođen. Isus se doslovno razljutio na apostole i prigovorio im da to nisu mogli učiniti jer nisu imali vjere. Više puta sam ponovio da je biblijska istina koju nam potvrđuje i sveti Augustin ta da je Bog u našim životima toliko velik koliko mu naša vjera dopusti biti. Dar vjere nije nešto što posjedujemo i stalno nosimo sa sobom nego je to sposobnost uvesti Božju silu u konkretnu situaciju. Mi ne trebamo ni na koji način osjećati da imamo vjere kako bismo započeli određenu molitvu ili duhovnu borbu. Dar vjere dolazi s ulaženjem u Božju prisutnost. Dar vjere je vrhunac kojim naša molitva završava, a nikako započinje. Mnogi ne mole za određene potrebe samo zato jer osjećaju ili znaju kako za te potrebe nemaju vjere. To je potpuno točna tvrdnja, no točno je i da u većini slučajeva vjera dolazi kao dar tek u određenom trenutku molitve. Mi, zapravo, u molitvu ulazimo s ‘traženjem’ vjere, odnosno jamstva da je ono što u molitvi tražimo sadržano u Božjoj volji. Kad dođe drugi dio vjere, to jest dokaz da nas je Gospodin čuo i prihvatio našu molitvu tada možemo reći da imamo vjeru. Tada znamo da već imamo ono za što ga molimo. (v. Heb 11,1; Mk 11, 24; 1 Iv 5,14-15). Napisao sam knjigu Karizma vjere koja isključivo govori o toj vrsti vjere pa se ovdje neću detaljnije baviti karizmom vjere. Zanimljivo je sljedeće: Pavao kaže da vjeru koristimo kao štit kojim također gasimo ognjene strijele. Đavao proučava naše slabosti, a svaki ih čovjek ima i gađa upravo tamo gdje smo najslabiji. Bog je uz nas, iako smo slabi i grešni i naša vjera puno više ovisi o našem povjerenju u Boga nego o našim slabostima.
‘UZMITE I KACIGU SPASENJA’
Kaciga je dio koji čuva našu glavu, odnosno naše misli. Spasenje je najvažnija utvrda koju trebamo obraniti. Pavao nas uči da se duhovna borba vodi u našim mislima. Đavao u našim mislima pokušava izgraditi utvrde/laži po kojima ćemo živjeti. On silno voli naša mudrovanja. Koliki danas ljudi mudruju da su pametniji od Crkve i da im ona ne treba, da ne govorimo o drugim biblijskom istinama. Uvjeravanje je metoda koju je Sotona primijenio s Evom i koja je još i danas najuspješnija metoda. Često popuštamo pred uvjeravanjima koja nam izgledaju logična, a zaboravljamo da mnogo toga što je logično nikako ne mora biti i istinito. Zli duhovi pokušavaju usmjeravati naše oči da gledamo nešto što će nas odvući u grijeh. Isto tako, pokušavaju nas podsjećati na užitke tijela koje smo imali, a koji su bili grešni. Zli duhovi nas nagovaraju da postanemo bogati, da svoju sigurnost položimo u materijalna dobra kako ne bismo morali ovisiti o drugima, a naročito ne o Bogu. Neovisnost stvara oholost i ponos koji su dva najveća zla. Pavao nam točno sugerira što bi trebao biti sadržaj naših misli (v. Fil 4,8). Spasenje možemo očuvati ako čuvamo svoje misli. Đavlova snaga uvelike ovisi o tome koliko mu u svojim mislima damo prostora. Kad netko, primjerice pati od osjećaja odbačenosti, Đavao će svaku moguću situaciju pokušati iskoristiti da te negativne osjećaje poveća. Ako se nađete u situaciji da s nekim razgovarate i želite se toj osobi povjeriti ili je želite nešto važno zamoliti, a vidite da ta osoba ne sluša što govorite, vi se osjećate odbačenima. Nakon toga vas zloduh pokušava prisjetiti i drugih sličnih situacija, te vaš osjećaj tako raste da može potpuno preuzeti kontrolu nad vama i uvesti vas u stanje depresije. Na vama je da se odlučite drukčije razmišljati i to prije nego ‘lavina krene’. Sjetimo se samo osjećaja kad u izlogu ili na televizijskoj reklami ugledamo neku stvar koja nas počinje zanimati. Tada počinje borba uvjeravanja u našim mislima. Vrlo je lako pokleknuti i pronaći razlog da kupimo tu stvar. Naravno, često nakon kupovine otkrijemo da nam to što smo kupili zapravo ne treba. Neki ljudi imaju zatrpane ormare stvarima koje im ne trebaju, a muku muče kad trebaju platiti režije. Zaključite sami o čemu se tu radi.
‘I MAČ DUHA, TO JEST RIJEČ BOŽJU’
Postoji nevjerojatna snaga u citiranju Božje riječi. Kad Đavao napada sa svojim lažima i misaonim podvalama, a naročito kad nas pokušava zastrašiti ništa nije toliko moćno kao glasno izgovaranje riječi Svetoga pisma. Proklamacija riječi važna je u svakoj religiji. Đavao itekako koristi te metode. Muslimani su zauzeli velik broj teritorija na način da hodža svakodnevno više puta proklamira (glasno izgovara) riječi Kurana. Kršćanska proklamacija svela se uglavnom na zvonjavu crkvenih zvona. Tamo gdje su u gradovima utihnula zvona ubrzo je utihnula i vjera. Možete promatrati koliko su obična zvona koja, one koji ih slušaju, svjesno i podsvjesno podsjećaju na Boga povezana s vjerom određenog mjesta. Koliko je to više prisutno, primjerice kod muslimana koji slušaju sasvim konkretne riječi koje upozoravaju slušatelje na određene duhovne stvarnosti. Znamo koliko je važno da u liturgiji i sakramentima ono što se izgovara bude izgovoreno jasno i razumljivo. Đavao dršće pred onima koji poznaju vjerske istine, a naročito Božju riječ zapisanu u Svetom pismu. Kad on dolazi sa svojim lažima, jedina je mogućnost da mu se suprotstavimo riječima istine. Proklamiranje ili glasno izgovaranje pojedinih dijelova Svetoga pisma ima nevjerojatan učinak na slušatelje, pogotovo ako te riječi izgovara osoba koja zaista u njih vjeruje. Pavao kaže da vjera dolazi od slušanja Božje riječi. Konačno, svijet je po toj istoj Riječi sazdan. Riječ je sam Krist i ako se prepustimo nadahnuću Duha Svetoga da prave riječi izgovaramo u pravo vrijeme, zaista ćemo imati oštar dvosjekli mač u svojim rukama. ‘Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite’. Pavao nas potiče na neprestanu suradnju s Duhom Svetim. Budimo svjesni da se rat vodi između Božjih i palih anđela.
Uloga Duha Svetoga nije da se bori protiv zlih duhova izravno – jer bi bitka davno već završila – nego da nama pomaže u borbi u kojoj svojom vjerom dajemo snagu anđelima koji se bore na našoj strani. Posebno je važno ne moliti samo svojim razumom već dopustiti Duhu da nas nadahnjuje za koga i na koji način moliti. Naša molitva trebala bi biti svakovrsna u smislu da budemo spremni poslušati konkretna nadahnuća Duha i u svakoj pojedinoj situaciji upotrijebiti molitvu koja će u toj situaciji donijeti najbolji rezultat.
‘BDIJTE SA SVOM USTRAJNOŠĆU I MOLITVOM ZA SVE SVETE’
Svaka se borba vodi do pobjede. Za mnoge borbe potrebna je ustrajnost. Postoje zla oko kojih se angažirala velika i moćna skupina zlih duhova i da bi im se uspješno suprotstavilo potrebna je zajednička ustrajna molitva kako bi vojska anđela nadjačala vojsku zlih duhova. Za mnoge borbe trebamo pomoć drugih vjernika. Isto tako, drugi trebaju našu pomoć. Pavao nas hrabri da poput njega nikad ne odustanemo od molitve za druge. Kad smo jednom ušli u duhovnu borbu, te naučili prepoznavati njezine zakonitosti, Duh Sveti će nas sve više i više upućivati, odnosno učiti kako da budemo još učinkovitiji.
Josip Lončar
Izvor: book.hr
Foto: Pixabay
