Izvješća i svjedočanstva kršćana u Kini iz prve ruke ukazuju na to da kineska Vlada, to jest, Komunistička partija, progoni Crkve jače nego prije dok nastoji sprovesti u djelo nove propise o stranim misionarima i vjerskim običajima.
U travnju je Kineska komunistička partija (KPK) objavila nove propise kojima se pojačava zabrana aktivnosti neovisnih i stranih misionara. Iako KPK dopušta malom broju misionara da djeluju pod strogom vladinom kontrolom, ti propisi zabranjuju strancima propovijedanje, dijeljenje vjere ili osnivanje vjerskih organizacija bez ranijeg službenog odobrenja.
Liturgijska glazba na udaru
U svibnju je vlada objavila Nacrt crkvene glazbene službe 2025., kojim se uspostavljaju stroge smjernice za bogoslužje u Crkvama koje je odobrila vlada. Između ostalog, nacrt poziva na stvaranje novih pjesama za širenje propagande KPK i izmjenu postojeće liturgijske glazbe bogoslužja kako bi se uskladila sa službenom stranačkom dogmom.
Prema predsjedniku ChinaAida Bobu Fuu kršćani različitih denominacija koji slave mise i bogoslužja u crkvama, a koje je ranije odobrilo vladino Patriotskog pokreta triju samosvijesti (TSPM), čiji je puni i originalni naziv teško shvatljiv i prevodiv na hrvatski jezik, sada moraju pjevati pjesme u slavu komunističkih heroja i same KPK prije nego što zapjevaju pjesme hvale Isusu.
KPK je dugo koristila određene protestantske Crkve kako bi promovirala komunističku ideologiju strogom kontrolom stranih misionara, nadzorom propovijedi i zahtjevom da Crkve promoviraju stranačke ideale nad teologijom. Opravdavajući ove propise kineski državni mediji tvrdili su da novorevidirana pravila promiču nacionalnu sigurnost – uobičajeno opravdanje za progon religije u režiji KPK – i pomažu u zaštiti “normalnih vjerskih aktivnosti”, misleći na aktivnosti koje se provode pod strogim nadzorom vlade kao dio državnih vjerskih institucija, javlja ICC.
Ilegalni katolici
Počevši od proljeća 2025., Vlada je pojačala obračun s onim što oni zovu „ilegalnom“ Katoličkom Crkvom. Svećenici, časne sestre i laici su uhićivani, dok su bogomolje, koje nisu u državnom registru, zatvorene kako bi se neovisna Katolička Crkva prisilila da se pridruži odobrenom Kineskom katoličkom patriotskom udruženju (CCPA). Prema nadzornoj skupini Bitter Winter, otprilike 90% neovisnih katoličkih crkava zatvoreno je u Wenzhouu, gdje je nedavni val progona bio najžešći.
KPK je dugo smatrala neovisnu vjersku praksu prijetnjom svom autoritetu, doživljavajući duhovnu odanost nekom drugom doli Partiji kao nekompatibilnu sa zahtjevom za ideološkom kontrolom. U tom smislu, svaki vjerski izričaj izvan granica državnog nadzora je sumnjiv – označen kao “kult” ili “ekstremistički”, bez obzira na njegovu stvarnu doktrinu ili ponašanje. Kao rezultat toga sva legalno sankcionirana kršćanska aktivnost u Kini usmjerava se kroz državne institucije osmišljene da teologiju podrede interesima Partije.
Dva središnja instrumenta ove strategije su TSPM i CCPA. Tako „službene“ Crkve ne funkcioniraju samo kao mjesta bogoslužja, već kao ideološke platforme. Kroz propovijedi, glazbu i angažman zajednice, one šire i partijske narative, promiču kult ličnosti oko predsjednika Xi Jinpinga i potiskuju elemente vjere koji se smatraju nespojivim sa socijalističkim vrijednostima. Neovisne Crkve koje djeluju izvan ovog okvira suočavaju se s upornom represijom. Njihovi vođe često su pritvoreni, a njihove kongregacije uznemiravane pod nejasnim optužbama poput “ugrožavanja državne sigurnosti”.
Cilj Vlade je prisiliti vjernike da se pridruže državno odobrenom vjerskom sustavu, gdje je štovanje dopušteno samo unutar strogo kontroliranih ideoloških parametara.
Upečatljiv primjer ovog sukoba dogodio se u travnju, nedugo nakon smrti pape Franje. Prije nego što novi Sveti Otac mogao postaviti nasljednika, Peking je jednostrano imenovao dva nova biskupa – jednog od njih u dijecezi koja već ima biskupa kojeg je ranije postavio Petrov nasljednik. Ovaj potez nije signalizirao samo kontinuirano Pekingovo nametanje suvereniteta nad crkvenim pitanjima, već i diplomatski test za novoizabranog papu Leona XIV., koji nasljeđuje kontroverzni sporazum između Kine i Vatikana iz 2018.
Rani pokazatelji sugeriraju da bi papa Prevost mogao održati sporazum unatoč njegovim kritičarima, koji tvrde da omogućuje suzbijanje koje je trebao ublažiti.
Što je CCPA?
Kako bi se mogla razumjeti situacija u Kini potrebno je dodatno objasniti sto je to CCPA. Ukratko, ono što je TSPM za protestantske Crkve to je CCPA za katolike. Osnovana u režiji kineske Vlade 1957. to je institucija koja izaziva razdor među katolicima.
S prve strane, osnivanje pod okriljem Vlade čini ga jednom od samo nekoliko vjerskih organizacija kojima je dopušteno djelovanje u Kini. S druge strane, CCPA prvenstveno služi kao glasnogovornik komunističke vladine propagande i djeluje s malo obzira na Svetu Stolicu, kao središte katoličanstva i nasljednike Sv. Petra, ukratko: ignorira crkvenu hijerarhiju.
Sukus priče je u tome što je CCPA osnovan s izričitom svrhom sprječavanja utjecaja Svete Stolice na „kineske poslove“. Tako je kineska Vlada je otišla toliko daleko da je sama zaređivala biskupe. Papa Benedikt XVI. je 2007. proglasio CCPA „nespojivim s katoličkom doktrinom” zbog njegovog separatističkog samoupravljanja u odnosu na autoritet koji Petrovi nasljednici imaju, kao i biskupi koje Sveti Otac zaredi.
Podsjetimo, 2018. papa Bergoglio je potpisao tajni sporazum s kineskom Vladom kako bi Vatikan vratio određeni stupanj kontrole nad CCPA-om. Konkretno, sporazum je zadržao za Vatikan pravo veta na kandidate za biskupe koje je predložila kineska vlada.
Međutim, samo mjesec dana nakon što je sporazum obnovljen 2020., Kina je objavila revidiranu verziju svojih „Administrativnih mjera za vjersko svećenstvo“ u kojima je tvrdila da ima jednostrano ovlaštenje imenovati biskupe u CCPA-u. Ova pravila su zanemarila svaku suradnju dogovorenu mjesec dana ranije.
Moderni progon
Kina je svjetski lider u korištenju tehnologije za nadzor i represiju svojih građana. Iako je puni opseg njezinog nadzornog aparata nepoznat, istraživanja su pokazala da upravlja sustavom koji ima za cilj pratiti kretanje svakog građanina kako bi se dobio uvid u njihovu odanost KPK-u. Od svakodnevnih detalja poput toga što osoba nosi do širih opažanja poput toga s kim se druži, sustav radi na praćenju i razumijevanju odanosti svakog građanina.
Kineski vladini dužnosnici koriste podatke prikupljene ovim sustavom za praćenje i kontrolu onih koje smatraju opasnima za državu. To uključuje sve povezane s pokretom neregistriranih Crkava i sve ostale koji bi mogli željeti prakticirati vjeru izvan okvira državnih institucija poput CCPA-e.
Izvor: nedjelja.ba
