Pročitajte dirljivu priču Brune Ferrera o komadu drveta koji je mladiću spasio život nakon što je upao u zaleđeni ribnjak. Sve što je trebalo jest držati se za njega.
Jedan je čovjek imao u svome salonu na vidljivu mjestu obješen čudan predmet. Kad ga je netko upitao zašto to tamo drži, započeo bi priču.
Jednom sam bio u šetnji s djedom u parku. Bilo je hladno zimsko popodne. Djed je polako hodao za mnom. Imao je slabo srce. Htio sam ići do zaleđenog ribnjaka.
”Mogu li se samo malo klizati?” pitao sam djeda.
Djed se bojao za mene. U trenutku kad sam stao na led upozorio me: ”Pripazi…”
Bilo je kasno. Led je bio prilično tanak i ja sam propao u vodu. Djed je odlomio granu i pružio mi njezin kraj.
Uhvatio sam se, a on me svom snagom vukao, dok me nije izvukao iz rupe u ledu. Plakao sam od straha i drhtao od studeni.
Trebao sam toplu kupku i krevet.
Mog je djeda ovaj događaj tjelesno i psihički iscrpio. U noći je dobio srčani udar i umro. Sve nas je to jako ražalostilo.
Otrčao sam do ribnjaka i odande donio granu. Onu granu, kojom je djed spasio moj život, a svoj izgubio. Dok živim visjet će na ovome zidu kao znak njegove ljubavi prema meni.
Tako i kršćani imaju u svojim domovima komad drva koji ih podsjeća na ljubav Onoga, koji je za sve ljude dao svoj život.
Bruno Ferrero
Izvor: novizivot.net
Foto: Unsplash
