Iz svoje nemoći i zaslijepljenosti mi se ne možemo osloboditi bez tuđe pomoći. Badava je osloniti se na samoga sebe. Tjelesne strasti i grijeh će ojačati u nama, pa ćemo i dalje živjeti u tami duhovnog sljepila.
Svakog čovjeka čine slijepim njegovi grijesi, nevjera i oholost. Bog se oholima protivi i tako oholica lako i posve oslijepi. Mlakost i nemarnost su glavni krivci da čovjek izgubi onaj vid koga je dobio na svetom krštenju kao dijete svjetla. Takav je slijepac zašao s puta spasenja, on više ne vidi svoje posljednje svrhe i od nje se sve više udaljuje. Takav čovjek više nikako ne osjeća svjetla vjere i postaje pred Bogom kao mrtvac, jer je svojim grješnim životom prekinuo svaku vezu s Bogom.
Mnogi su postali slijepi od tjelesne strasti živeći neprestano u teškim grijesima, a takvih ima najviše u svijetu. Mudrost Božja dakle ne ulazi u grješnu dušu i ne stanuje u tijelu koje je odano grijehu. Zato je svaki grješnik dok se nalazi u grijehu jadni slijepac. Da čovjek upozna i prizna svoje grijehe, potrebna mu je poniznost i prava vjera.
U Americi u nekom gradu sagradili su novi dom za slijepce. Radi štednje uprava je zaključila da se zgrada sazida bez prozora, jer da slijepci ionako ne trebaju svjetla. Obnavljanje svježeg zraka uređeno je mehaničkim putem. Što su zaključili, to su i učinili.
Kad je dom bio gotov, napunili su ga njegovim novim stanovnicima. Ali za nekoliko dana opazili su da se slijepa djeca osjećaju vrlo umorna, mlitavo se kreću i nema u njima one prijašnje radosti. Nisu znali što im manjka, samo su izjavljivali da se ne osjećaju dobro.
Dvojica su od tih dječaka brzo umrla. Uprava nije znala koji je uzrok tome, jer je inače zgrada bila opskrbljena svim tehničkim dostignućima. I liječnici su kasnije izjavili da je svemu tome bio uzrok pomanjkanje sunca, ono ipak djeluje na raspoloženje njihove duše i tijela, a organizam jača i čuva od bolesti. Postavili su brzo prozore na zgradu i tada se vratila vedrina i zdravlje slijepim bolesnicima. Zamislite kako je ondje bio tužan život u domu dok nije bilo prozora.
Taj dom bez prozora bio je sličan čovječjoj duši koja nema milosti ni prave radosti. A nemaju prave radosti oni koji su prestali biti djeca Božja. Veselja i radosti ne može biti ako nismo prijatelji Božji. Ne možemo služiti Bogu i ljubiti ga ako smo u teškom smrtnom grijehu. Smrtni teški grijesi potamnjuju našu dušu i čine je potpuno tamnom jer u nju ne dopire više nijedna zraka posvetne milosti, kao što ne dopire sunčevo svjetlo u kuću koja nema prozora.
Izvor: rastimougospodinu.com
Foto: Unsplash
