Darko Pavičić, novinar i kolumnist Večernjeg lista, u svojoj se novoj kolumni osvrnuo na nove nakane molitelja na trgovima, osobito na glavnom zagrebačkom Trgu. Njegovu kolumnu u nastavku donosimo u cijelosti.
Prva ovogodišnja molitva krunice na trgovima prilika je da se spuste tenzije oko toga fenomena i da se sve svede u normalne okvire. Moguće je to, prije svega, zahvaljujući samim moliteljima, tj. organizatorima molitve, „Vitezovima Bezgrešnog Srca Marijina“, koji su u objavi okupljanja za 2026. najavili da se moli na nove molitvene nakane.
Naime, prošle su tri godine, koje su odredili za dosadašnje molitvene nakane (koje su navodno jako iritirale dio javnosti), pa su odlučili uvesti nove. Koje već na prvi pogled nikoga ne bi trebale iritirati. Objavili su da će sljedeće tri godine moliti za mir u svijetu i domovini i za obraćenje grešnika, za zadovoljštinu za uvrede protiv bezgrešnog začeća i djevičanstva Blažene Djevice Marije, zadovoljštinu za uvrede protiv njezina božanskog majčinstva zajedno s odbijanjem da se Mariju prizna za Majku svih ljudi te za zadovoljštinu za javne pokušaje usađivanja u srca djece ravnodušnosti, prezira i mržnje prema bezgrešnoj Majci, kao i za zadovoljštinu za izravno vrijeđanje Srca Marijina na njezinim slikama i umjetničkim djelima. Dakako, tu je i molitva za duše u čistilištu i osobne nakane.
Ima li tu nešto sporno i uznemiravajuće? Nema. I time je izbijen glavni argument protivnicima molitve „muške krunice“ na trgovima hrvatskim gradova, koji su priznali da nemaju ništa protiv javne molitve, ali imaju protiv nakana na koje se moli. Odnosno, imali su protiv iskrivljenih nakana, koje su u samima počecima molitve na trgovima iskrivili zlonamjerni mediji, počevši se moliteljima rugati kao „klečavcima“, da bi sve završilo optužbom za mizoginiju i femicid. No za ludilo koje su izazvali pojedinci na pojedinim portalima, jednog će dana morati odgovarati vlastitom savješću. Oni su glavni krivci za uznemiravanje koje se unijelo u hrvatsko društvo, kao i za eskalaciju mržnje prema javnoj molitvi krunice i svemu što je uslijedilo. Međutim, uvođenjem novih nakana i tome bi trebao doći kraj.
Da mnogo toga ide u dobrom smjeru ukazuje i činjenica da je sve manje onih koji molitelje nazivaju „klečavcima“. Etiketirala ih je tako svojedobno i sama javna televizija, što je za svaku osudu. A one koji im se protive više se ne naziva „protuprosvjednicima“, nego prosvjednicima, što doista i jesu, jer molitelji nisu prosvjednici da bi im trebali „kontraprosvjednici“. No sad im neće trebati ni prosvjednici, ni bubnjari, ni nositelji vulgarnih transparenata, jer razloga za prosvjed više nema. Nema nakana protiv kojih su prosvjedovali „protuprosvjednici“.
Molitelji, dakle, više nisu uznemirujući faktor u hrvatskoj javnosti. Nažalost, i dio Crkve nasjeo je na tu tezu da oni svojom molitvom nekoga provociraju pa bi ih bilo dobro ukloniti s trgova. Pa im je jedan od biskupa (nakon što su molitelji poslali pismo svim biskupima da im se pridruže ili pošalju svoje svećenike na molitvu) velikodušno upravo s prvom ovogodišnjom molitvom ponudio da dođu u njegovu katedralu i da ondje zajedno mole. Ne na trgu, nego u crkvi. Kako nikoga ne bi uznemiravali. Čime? Novim nakanama zacijelo ne. Onda valjda samom svojom prisutnošću. E ako je tako, onda smo u velikom problemu, jer se i crkvene strukture povijaju pod pritiskom agresivnog dijela javnosti da se javna molitva posve eliminira. I postavlja se pitanje hoće li se tako postupiti i s ostalim javnim pobožnostima i vjerskim aktivnostima? Odnosno, dokle će se ići s lažnim kompromisima? Dok vjernici posve ne ustuknu iz javnih prostora? Zacijelo ne. Jer i sami zagovornici u Crkvi povratka molitelja u crkve koriste taj isti javni prostor za svoje nastupe.
Stoga je ova prva krunica u 2026. prilika da se svi malo zbroje i pusti molitelje da mole u miru. Uostalom, da se oko njih otpočetka nije podigla tolika prašina, njihova molitva ostala bi u svojim okvirima. I nitko se oko nje ne bi uzbuđivao.
Izvor: vjerujem.vecernji.hr
Foto: Zvonimir Žulj
