Foto: Pixabay
Čekanje je sastavni dio našeg života. Dijete čeka da naraste; mladi čovjek da završi škole, da se zaposli, dostigne zrelost i uspjeh u radu. Čekamo da nas prijatelji nazovu, čekamo e-mail, čekamo da nam se dogodi ljubav, prijateljstvo… Na duhovnom planu čekamo da nas zahvati vjera, Duh Sveti, Božja ljubav, da ne mrzimo, da ne ogovaramo, da nismo zavidni boljima od sebe, da prihvatimo sve ljude onakve kakvi jesu. Moderan čovjek koji živi ovdje i sada u ovo grubo vrijeme današnjice vrlo je nestrpljiv u čekanju, ali ipak čeka.
Zapravo, mi uvijek nešto ili nekoga čekamo. A sada u Došašću? Čekamo Mesiju, Spasitelja, Isusa Krista. Pitanje je kakvi Ga trebamo dočekati? Evo odgovora: čista srca i mirne duše! Svaki kršćanin treba biti Kristov svjedok, poput Ivana Krstitelja — pravi Kristov svjedok. Svojom riječju i životom biti primjer drugima. Biti onaj koji će u ovom užurbanom vremenu pokazati koliko nam je stalo do Isusa koji nam dolazi. Zapravo On je stalno tu. I sada u ovom trenutku. No pitanje je — hoćemo li Ga uočiti i možemo li Ga vidjeti?
Budni budite, otvorena i iskrena srca — čujemo na početku Došašća. U evanđelju slušamo o Ivanu Krstitelju, a on nas poziva u pustinju. Možda ne onakvu kakva je bila u onim vremenima, već da danas i svakodnevno izdvojimo malo vremena za sebe i za Boga. U osami svoje sobe, šetnji, u crkvi nakon misnog slavlja, u trenutcima sabranosti, kako bismo mogli prepoznati Isusovu prisutnost u svakom čovjeku.
Draga braćo i sestre, Bog je tu! Postavljam pitanje, i sebi i vama, imamo li vjere prepoznati Isusa u svakodnevnom životu, sitnicama koje nam ponekad život znače? Hoćemo li Ga prepoznati u tek malom rođenom djetetu, svojim bližnjima, obiteljima, prijateljima, u radnim okruženjima, a napose u svome srcu. On je i danas među nama, utječe na naš život, naša raspoloženja, planove.
Ponekad živimo kao da Ga nema, a to znači da mi zapravo ne živimo, jer samo nam On može pokazati smisao života i sebedarja za druge. I danas svijet, društvo, naša zajednica treba riječi, treba navještaj, treba „Glas”. Budimo spremni. Budimo oni koji će pripraviti put Gospodinu da On može doprijeti do srca tolikih koji Ga još uvijek ne poznaju, koji Ga ne vide u svojoj sredini. To je poslanje kršćana svih naraštaja, to je poslanje svakoga od nas.
Piše: Darko Fiket, predsjednik Udruge za promicanje kulture Života „Obiteljski klub”
