Dominikanska obitelj plod je propovjedničkog apostolata svetog Dominika kao odgovor na izazov katarskog krivovjerja koje se početkom 13. stoljeća širilo jugom Francuske. Prvi plod Dominikova propovijedanja bio je samostan dominikanskih monahinja u Prouilheu pokraj Toulousea već 1207. godine.
Propovijedajući u okolici Fanjeauxa, Montreala i Pamiersa, sv. Dominik je privlačio obraćenike samom snagom Evanđelja, bez ikakvog političkog pritiska ili prijetnje nasiljem i to uslijed Albigenškog križarskog rata. Ubrzo potom osnovan je i sam Red braće propovjednika u Toulouseu 1215. godine. Od tada je Red rastao kroz propovjedničku karizmu svoga utemeljitelja u svim sastavnicama Božjeg naroda. Tako brojni ogranci Dominikanske obitelji odražavaju sveprisutan i još uvijek nužan poziv na propovijedanje Radosne vijesti Isusa Krista.
Doista, čak i ako je Red braće propovjednika klerikalan, sveti Dominik ga je želio ukorijeniti u molitvi redovnica i potpori vjernika laika. Štoviše, nemalo puta kroz povijest Reda upravo su dominikanski laici i redovnice preuzimali vodeću ulogu u duhovnoj obnovi Crkve. Tako ne treba posebno izlagati baštinu sv. Katarine Sijenske i sv. Ruže Limske, a u novije vrijeme svijetle primjere ‘herojske kreposti’ poput bl. Bartola Longa, ‘apostola Kraljice sv. krunice’, i utemeljitelja svetišta Gospe Pompejske pokraj Napulja, bl. Piera Giorgija Frassatija, budućeg sveca, i sluge Božjega Giorgia la Pire, borca protiv fašizma, gradonačelnika Firence i parlamentarnog zastupnika koji je svoju političku karijeru posvetio borbi protiv legalizacije pobačaja.
Ogranci Dominikanske obitelji uključuju dominikanske monahinje, apostolske sestre dominikanke, laička bratstva i dominikanski pokret mladih, svećenička bratstva sv. Dominika i kruničarska bratstva.
Ideal poslanja i specifična duhovnost sv. Dominika privlači mnoge vjernike, a koji ipak ne osjećaju redovnički poziv i stoga ostaju u svijetu. Ipak, Dominikanska obitelj ne zanemaruje njihovu čežnju već im omogućava pridružiti se tzv. laičkim bratstvima gdje obećavaju surađivati na apostolskom poslanju Dominikanskog reda u molitvi – kroz moljenje časoslova i po mogućnosti sudjelovanje u euharistijskome slavlju, meditacija i čitanje Svetoga pisma – studiju i propovijedanju primjerom svoga života.
Laička bratstva su neizostavna potpora i pomoć braći redovnicima i apostolskim sestrama dominikankama u različitim karitativnim projektima, kao i pri evangelizaciji, jer dominikanski laici u svojoj svakodnevici često dopiru do onih koji inače nikad ne bi susreli svećenika.
Osim laičkih bratstava, postoje i svećenička bratstva sv. Dominika u koja se primaju svećenici. Njihova je zadaća da svoj život i službu oblikuju u duhu sv. Dominika. Primanje laika i svećenika u Red propovjednika, to jest u bratstva sv. Dominika, obavlja se obredom „oblačenja“. Kandidati, laici ili svećenici, danas više ne primaju habit Reda, nego mali škapular ili medaljica s likom sv. Dominika, dominikanski križ ili neki drugi znak Reda.
Oblačenjem pojedinci postaju dio Dominikanske obitelji, a u svom lokalnom bratstvu „žive po duhu i karizmi sv. Dominika“. Nakon primanja i godine novicijata daju obećanja, a povezani su s najbližim dominikanskim samostanom na području gdje žive.
Izvor: dominikanci.hr
