Iskreno približavanje ljudima oko nas učenje je koje ima posebnu važnost za našu kulturu, prožetu komunikacijskom tehnologijom. Papa Franjo poziva se na priču o milosrdnom Samarijancu kako bi istaknuo kako ovi novi alati moraju voditi do autentičnog susreta među osobama i postati sredstvo za prakticiranje ljubavi prema drugima. „Nije dovoljno biti prolaznicima na digitalnim autocestama, jednostavno ‘povezani’: veze trebaju prerasti u istinske susrete. Ne možemo živjeti odvojeno, zatvoreni u sebe. Trebamo voljeti i biti voljeni. Trebamo nježnost.”
Danas se umnožavaju trenutci u kojima komuniciramo s roditeljima, prijateljima i kolegama. Zahvaljujući novoj tehnologiji, učestalost komunikacije raste; možemo razgovarati s nekim tko možda živi tisućama kilometara daleko, kao i dijeliti fotografije i videozapise o onome što trenutno radimo. Suočeni s tom stvarnošću, možemo se zapitati što možemo učiniti da ovo ne bude samo razmjena informacija, već sredstvo za uspostavljanje autentičnih ljudskih odnosa s kršćanskim značenjem.
Identitet na društvenim mrežama
Vrlina iskrenosti je ključna u društvenim odnosima. „Ljudi ne mogu živjeti zajedno ako nema međusobnog povjerenja, ako ne izražavaju istinu”, govori nam sveti Toma Akvinski. Kako bi se očuvao red u zajednici, oni koji su njezin dio trebaju govoriti istinu. Inače bi bilo teško, primjerice, zajednički provoditi projekte ili vjerovati vođi. Ta iskrenost obuhvaća ne samo vanjske činjenice (npr. cijenu proizvoda ili rezultate izvlačenja nagrada), već i identitet samih osoba: tko su, koje mjesto zauzimaju u društvu, kakva je njihova životna povijest itd.
Kako bi naši društveni odnosi bili obogaćujući i trajni, trebamo se predstaviti u digitalnom svijetu na način koji je u skladu s onim što jesmo. To znači da identitet, ili profil, koji stvaramo na društvenim mrežama treba odražavati naš pravi način postojanja i djelovanja. Tako oni koje susretnemo online mogu imati sigurnost da podatci koje dijelimo odgovaraju životu koji živimo, i da nećemo koristiti ta sredstva za svrhe kojih bismo se sramili u „stvarnom” svijetu.
Stvarnost naše društvene prirode podrazumijeva da, kako naši odnosi rastu i sazrijevaju, bilo u obitelji ili među prijateljima, iskrenost poprima posebnu važnost. Nastojimo komunicirati ne samo vanjske činjenice, već i ono što se događa u našem unutarnjem svijetu: naše sklonosti i nesklonosti, emocije i mišljenja. Otkrivanje samih sebe s jednostavnošću postaje bitno, bez skrivanja našeg pravog identiteta. U trenutnom kontekstu, ovaj trud često uključuje korištenje sredstava koja nam nove tehnologije nude: poruke, objave na društvenim mrežama, e-mailovi. Ne smijemo zaboraviti da, kad god dijelimo vijesti ili mišljenja s drugima, također otkrivamo sebe. Kako je rekao papa Benedikt u vezi s društvenim mrežama: „osobe uključene u njih moraju se truditi biti autentične jer se, u tim prostorima, ne dijele samo ideje i informacije, nego u konačnici i mi sami.”
Zaštita ljudskih odnosa
U digitalnom svijetu, osim iskrenosti koja nas vodi da ne skrivamo svoj pravi identitet, potrebna nam je i razboritost kako bismo dobro procijenili do koga će zapravo doći naša nastojanja u održavanju kontakta s drugima. Publika koja će vidjeti ono što objavimo na internetu neće uvijek biti ista. Ponekad se obraćamo članovima obitelji, ponekad prijateljima ili poznanicima, članovima neke skupine itd. Istovremeno, svjesni smo da se ono što pošaljemo može podijeliti i na kraju dosegnuti mnogo širu publiku nego što smo prvotno namjeravali (danas je uobičajena praksa prosljeđivanje poruka i fotografija trećim osobama).
Ponekad je upravo to ono što želimo postići, primjerice kada želimo širiti dobru vijest ili inicijativu koju bi drugi mogli podržati. Međutim, kada šaljemo materijale s osobnim sadržajem, prekomjerno dijeljenje nije uvijek dobra ideja. Ovaj materijal često također ostaje dostupan na internetu i može mu se pristupiti kasnije, kada se kontekst koji ga je učinio razumljivim možda promijenio.
Postavljanje i kontrola granica između onoga što je privatno i onoga što je javno na internetu može biti prilično teško. Čini se da pružatelji ovih usluga postaju sve svjesniji ove potrebe, i dobro je biti informiran o mogućim tehničkim rješenjima. No to ne eliminira našu osobnu odgovornost za materijal koji šaljemo, poput fotografija ili komentara o određenoj temi. Rečenica koja bi, kada bismo je izgovorili, lako bila shvaćena kao šala (preko tona glasa, izraza lica itd.), može na internetu djelovati neumjesno ili nepristojno. Nepromišljeno napisana poruka mogla bi navesti druge da uzalud troše svoje vrijeme ili stvoriti pogrešan dojam o našem odnosu s nekom osobom, pa čak i nehotice izazvati zabunu.
Nove tehnologije, a posebno društvene mreže, vode korisnika k aktivnoj ulozi u stvaranju i dijeljenju sadržaja. Stoga moramo biti posebno oprezni kada dijelimo osobnije i intimnije informacije, bilo o sebi ili o drugima. Nije riječ samo o kontroli informacija. Ova je potreba usko povezana s osjećajem skromnosti, koji nas vodi da želimo zaštititi vlastitu intimu i intimu drugih, čuvajući osobne ili obiteljske podatke koji, ako postanu poznati drugima, mogu izazvati znatiželju ili taštinu.
Internet može biti sredstvo za ponovni kontakt sa starim prijateljem ili za održavanje veze s nekim tko se preselio. Međutim, znamo da se osobna prijateljstva ponajviše oblikuju u stvarnom svijetu. Ne smijemo nikada zaboraviti činjenicu da se osobni apostolat oslanja prvenstveno na izravan kontakt: Evanđelje nas stalno poziva da riskiramo osobni susret s drugima, s njihovom tjelesnom prisutnošću koja nas izaziva, s njihovom boli i njihovim molbama, s njihovom radošću koja nas ispunjava u bliskom i trajnom odnosu.
Iskrena želja za prenošenjem blaga vjere potaknut će kršćane da izlaze u susret drugima s autentičnim osobnim apostolatom koji koristi sva raspoloživa sredstva, uključujući ona u digitalnom svijetu.
Izvor: opusdei.org
Foto: Unsplash
