NEISPRIČANA PRIČA HRVATSKOG BRANITELJA ‘Osjetili su da su nemoćni, unatoč tome što su imali oružje’
Povodom Dana državnosti donosimo vam posebnu i nesvakidašnju priču. Branitelj, suprug, otac i djed, a nadasve vjernik, Leon Mušong s nama je podijelio svoja sjećanja na početak rata i obranu Zagreba.
Leon je rođen 18. svibnja 1947. u Zagrebu, gdje je i proveo svoj život. Nedugo prije planirane proslave 50. godišnjice braka, njegova supruga je preminula, a Leon uvijek lijepo svjedoči o njihovu braku. Otac je dvije kćeri te djed četiri unuke.
Možete li podijeliti svoja sjećanja na prve dane obrane Zagreba? Kako ste osobno doživjeli to vrijeme kad se još nije javno govorilo o ratu?
„Znao sam da će biti rat i ništa me nije iznenadilo. Ušao sam s puno snage i sve je to nekako dobro išlo“, prisjeća se i pritom objašnjava kako su ga u trenutku pristupanja obrani Zagreba kćeri poticale, unatoč brigama supruge. „Ispunjen sam jer sam izvršio svoju obavezu. Ništa nisam tražio i očekivao, za mene je najvažnije da smo obranili i stvorili Hrvatsku.“
U samim počecima rata, na „Pešćenici“ je bilo 15 000 vojnih lica, zbog čega je bilo potrebno reagirati, odnosno – biti u stanju pripravnosti. „U mjesnom uredu smo skupljali ljude kako bismo branili Hrvatsku. Zajedništvo nam je davalo snagu, a zahvaljujući Bogu ništa se nije dogodilo na ‘Volovčici’, osim pucnjave s tzv. ‘Borongajke’.“
Kakav je značaj vjere bio za Vas tada, u trenutcima neizvjesnosti i početaka rata? Je li Vas molitva nosila u tim trenutcima?
„Naravno! Molitva je odlučivala o budućem ishodu! Katolik sam, i otac i majka su molili, a tako i ja. Doduše, nisam bio ”čvrst” tako kao prije desetak godina, kada sam shvatio da je Isus živ.“
U nastavku, gdin Mušong nam je objasnio kako je do potpunog obraćenja i susreta sa živim Bogom došlo na duhovnom seminaru pod vodstvom o. Manjackala. Od tada se sve više trudi, objašnjava nam te posebno ističe i potiče na sakrament ispovijedi.
Kako gledate na pojam „duhovne borbe“ u kontekstu Domovinskog rata? Može li se reći da je obrana Hrvatske bila i duhovno poslanje?
„Niti u jednom trenutku nisam razmišljao da se ovo neće dobro završiti. Bio sam uvjeren da ćemo dobiti, a to je ta snaga koje nismo bili ni svjesni. Krunica nas je držala i, zanimljivo, oni su osjetili da su nemoćni, unatoč tome što su imali oružje. Sjećam se kada smo išli na ‘Maršalku’, oni su imali izbetonirano dno Save (iza vojarne) i tu su trebali izaći s tenkovima. Skupilo se 400 vojnika, vidjeli smo ih i oni nas. Ipak, ništa nisu poduzimali, vidjeli su nas i vratili se.“
Govoreći o tim stvarnostima, posebno je naglasio: „Ne mogu reći kako točno, ali sam znao da nas Bog nosi, a to je ta vjera. Bilo je ljudi u susjedstvu koji su se strašno bojali. Provodio sam s njima cijele noći. Smirivali smo ih, tu smo govorili o Bogu i da prihvate vjeru“, pojasnio je te nadodao kako mu je jako žao zbog mnogih branitelja koji sami sebi oduzimaju život, a oko toga se ništa ne poduzima.
Leon s obitelji na hodočašću u Međugorje
Koju poruku danas imate za mlade Hrvate – osobito one koji vjeruju, ali možda ne razumiju što znači darovati se za domovinu?
Odgovarajući na ovo pitanje, kazao je: „Ovo je jedna od stvari koja me boli. Ne razumijem ljude koji okreću leđa Domovini. Mogu reći da je Hrvatsku obranila cijela Hrvatska. Da nije došla ona ”druga” i ova, u kojoj se odvijao rat, bi stradala. Branili smo se svi. Čim je opasnost prošla, ljudi su se promijenili. Ne shvaćam čovjeka koji ne voli svoju državu, a ima djecu ovdje.“
Dotaknuo se i teme brojnih odlazaka iz Domovine te se požalio: „Mnogi su i otišli iz Hrvatske u zadnje vrijeme, što mi stvara posebnu bol. Vjerojatno se radi o pomanjkanju ljubavi prema Domovini. Ne shvaćam, ali opraštam.“
Zaključujući svoje svjedočanstvo, progovorio je i o svom viđenju mladih danas. „Dijete se odgaja primjerom, a ne samo riječju. Jesmo li mi negdje pogriješili? O ratu u školi nema 15 suvislih rečenica. Pojedini branitelji su nekada odlazili u škole kako bi svjedočili, a to se prekinulo. Premalo djelujemo u tom smjeru.“
„Ipak“, poručuje Mušong, „u Crkvi su angažirani i sve djeluje prekrasno, ali krajnje plodove tek trebamo vidjeti“, zaključio je.
Foto: privatna arhiva Leona Mušonga
