Povodom 44 godine međugorskih ukazanja razgovarali smo s fra Jozom Grbešom, svećenikom s 30-godišnjim „stažom“, s kojim smo se, između ostalog, dotaknuli izazova svećeničke službe i fenomena Međugorja.
Svećenik ste već više od 30 godina. Promatrajući unazad, kako gledate na svoj život u potpunosti posvećen Gospodinu?
Milosno vrijeme. Život ima smisao ako se troši na ono što je trajnije, vječnije, „neprolaznije“. Ako tražeći istinu zaboravimo na interese prolaznoga i kratkoga, onda život ima dimenziju velikoga, božanskoga. Vjerujem da je to put. Ja sam samo dio. Samo poštar koji želi prenijeti ljubav!
Je li izazovno biti svećenik u današnjem vremenu?
Uvijek je izazovno propovijedati Riječ. Svako vrijeme nosi svoje napasti. Njihova različitost ne znači manje težine nego više svjesnosti trenutka. Izazov je veći s osvajačkom snagom digitalne tehnologije. Digitalni svijet, socijalne mreže i sve moguće interakcije te vrste nose jednu zajedničku crtu: ništa se ne zaboravlja i ništa se ne prašta. Ponovno je čovjek u napasti ne čuti Riječi u šumovima informacija. Još veća napasti je govor istine odnosno mreže laži. Svećenikov poziv je pokazivati put.
Mnogi svećenici utjehu često pronalaze u Majčinom zagovoru, odlazeći Mariji na razna hodočašća. Čini mi se da je tako i s Međugorjem, gdje često susrećemo svećenike iz različitih krajeva svijeta. Kako gledate na taj fenomen?
I sama Marija je fenomen. Sve vezano za nju je fenomen. U svakom narodu i jeziku ona je najprisutnija. Tako je i među Hrvatima. Njezina su svetišta uvijek puna, njezina je zaštita mnogima vidljiva. Međugorje je dio te velike Marijine priče. Desetci tisuća svećenika svake godine, stotine tisuća ljudi, neizbrojene mase ispovijedi tome su svjedoci. Sve to govori o ljubavi Majke. Ljubav je i dalje najtraženija. Kad je ona božanska, ona je vrhunac susreta.
Fra Jozo, što Vama osobno znači Međugorje, kao vjerniku, ali i kao svećeniku?
Mistika i milost su veći od riječi.
Po Vašem mišljenju, zašto Međugorje toliko privlači ljude iz različitih dijelova svijeta? Međugorje prati i naziv „ispovjedaonica svijeta”. Je li uistinu tome tako i zašto je ispovijed uopće važna za vjernike?
Postoje stvarnosti koje su veće od nas. U isto vrijeme ne postoji nemoguće. Marijin put i početak Evanđelje je u riječima: „Ta Bogu ništa nije nemoguće”. Tako reče anđeo Gabrijel Djevici iz Nazareta kad joj naviješta dolazak Sina Božjega. Te riječi „Ta Bogu ništa nije nemoguće” su nadvremenske. Uvijek vrijede. I danas je tako. Međugorje je ispovjedaonica svijeta jer Marija nosi naslov: Kraljica mira. Dovoljno za razumjeti.
Kako na tom tragu potaknuti i ohrabriti klonule i one koji su napustili sakramentalni život?
Za one koji vjeruju nije potrebno objašnjenje. Za one koji ne vjeruju nikakvo objašnjenje nije moguće. No važno je razumjeti potrebu svake duše. Jedna od bitnih potreba jest naučiti skidati sa sebe starog čovjeka, stare misli, stare navike, stare grijehe, stare mentalitete. Skidati sa sebe prošlost. Ne nositi terete koji nam uništavaju sadašnji čas. To je sakrament. Njega se ne može zamijeniti! Dobro je razumjeti kako je status quo početak umiranja. Čovjek je stvoren za rast. Stoga je duhovnost bitna za zdravlje čovjeka. Što je prije ozbiljno shvatimo, prije ćemo steći mudrost.
Za kraj, možda i najvažnije pitanje – kako živjeti svoju vjeru u svakodnevici? Daleko od fenomena i čestog „bijega u duhovno“?
Kad razumijemo ljubav, sve smo razumjeli. Mala ljubav razumije malo, velika ljubav razumije sve. Kad shvatimo da je Bog ljubav, shvatit ćemo da je ljubav božanska. Ljubav je smisao, put i jedina sigurnost. Nju birajmo i ona će nas dovesti Kristu.
Razgovor vodio: Matija Đudarić
Foto: Hrvatski etnički institut
