Fra Celestin vodio je svoj dnevnik u Rimu od 1941. do 1944., a objavila ga je Hrvatska provincija franjevaca konventualaca u Zagrebu 2016. godine pod naslovom Moj dnevnik. Fra Celestin nije svakodnevno zapisivao svoja razmišljanja, ali ono što je zapisao vrlo je dragocjeno. Donosimo tek nekoliko ulomaka iz njegova dnevnika, da se vidi duhovno bogatstvo toga mladog čovjeka, koji ozbiljno teži za savršenošću.
„Volju imam za naukom. Ne za sebe, već da poslužim svojoj Provinciji kao slaba sila … O Mudrosti koja sve obuhvaćaš od početka do konca i sve mudro upravljaš, stavljam se pod tvoju zaštitu … Da, o Bože, u Tebe sve ulažem, sjećajući se majke svoje, koja je sa suzama otpratila moje korake i rekla: Neka Bog upravi s tobom i bilo ti blagoslovljeno, a nebeska Majka neka te štiti! Marijo, ne zaboravi potrebe moje, i daj da izvršim volju Božju, koju u riječima starješina nalazim …“
- prosinca 1941.
„Kriste, koliko si puta tražio ploda na meni, a nisi ga našao. Dnevno se sastajemo, a tako smo daleko jedan od drugoga. Svaki dan me pitaš za plod, a ja ti ništa ne pružam, već nalazim ispriku da produžim svoju lijenost i sakrijem svoju mrzovolju … Božansko Srce Isusovo, vjerujem u Tvoju ljubav k meni. A ti, Majko, zauzmi se za mene kod Sina svoga, da u času kad pokuca na moja vrata i potraži od mene ploda, uzmognem otvoriti dragovoljno i pružiti plodove što sam ih milošću vašim stekao i zaslužio.“
- prosinca 1941.
„O, Srce Isusovo, budi moja ljubav, daj da pripravno i odano nastojim oko obnavljanja tvoga hrama, da bar donekle bude dostojno Tvoga posjeta. Uloži u moju dušu i tijelo potrebne snage, odstrani sve što me odvraća od Tebe, a daj mi sve što će me brže Tebi privući. Daj da budem sav Tvoj.“
- siječnja 1942.
„Ma što sam ja jadan! Gdje su ona moja obećanja, uzdisaji, odluke? Dao si mi milost kakvu nisam mogao ni po vrijednosti, ni po okolnostima, ni po prilikama ni zamišljati. Godinu dana već prinosim Tebe u ovom svetom gradu na grobovima Tvojih svetih mučenika, a još sam uvijek star, tvrd i nepokretan … Što si mi još mogao udijeliti a da mi nisi udijelio?“
- prosinca 1943.
“O kako sam želio biti stalno u Tvojim šatorima, biti uz tebe, ostati u predvorju uvijek, i da se što brže sastanem s Tobom. Snovi mladosti pogasili se kao svijeće u župnoj crkvi, dok sam bio zaspao na rukama svoje majke. O vrati se, Kriste, k meni u ovu pustoš. … O Majčinsko Srce, daj da se probudim na Tvojim rukama i da ponovo ugledam sve svijeće zapaljene oko Tvoga Sina, i da tada ponovo zaspim i probudim se u vječnosti.“
- veljače 1944.
„Zadivljuju me ove riječi: Bio sam noga kljastom, oko slijepom, otac siromašnom. Ali koliko još u meni ima malo mjesta za istinsku i pravu ljubav prema bližnjemu? Zar gledam u golome Krista raspeta, u gladnome Krista ogladnjela? A tu je baš sva naša savršenost … Svakog bijednika na kojega se namjeri moj pogled, rado ću skrenuti Bogu, onome koji me zamoli Očenaš, s uzdahom ću uzvratiti: hranitelju djeteta Isusa, moli za nas!“
- listopada 1944.
Foto: otaccelestintomic.hr (uz izmjene)
