Malo tko zna, ali Nadbiskupijski muzej u Poznanu u svojoj kolekciji ima mač kojim je, prema predaji, sveti Petar odsjekao Malhu uho.
U katedrali u Poznanu, na zidu visi staklena vitrina. Unutra se nalazi oružje s oštricom opisano na zasebnoj mesinganoj pločici kao „Mač svetog Petra – dar pape Ivana XIII. knezu Mieszku I. – 968. godine“.
Je li to isti mač koji spominje sveti Ivan Evanđelist?
Drevni dar od pape
U vitrini ispod mača nalazi se kopija stranice iz kronike srednjovjekovnog poljskog povjesničara Jana Długosza. Evo prijevoda:
Papa je tada proglasio i imenovao za Crkvu u Poznanu čovjeka poznate vrline, vjere i religioznosti, Talijana po imenu Jordan, plemićkog rimskog roda, iz obitelji i kuće Orsini. Nakon što je zaređen i blagoslov primljen u Rimu, Papa mu je godine Gospodnje 966. naredio da ode u Kraljevinu Poljsku kako bi tamo vodio Crkvu. Isti papa Stjepan, kako bi Jordanove početke učinio ugodnijima za kler i narod Poljske, dao mu je mač svetog Petra, kojim je apostol, kako vjeruju, odsjekao uho Malhu u Maslinskom vrtu, možda isti mač, ili možda neki drugi umjesto tog, i blagoslovio ga u spomen na tako sjajno djelo apostola; kako bi Crkva u Poljskoj imala vidljivi dragulj kojim će se moći pohvaliti (…). Isti mač danas je okružen žarkim štovanjem i u crkvi u Poznanu.
Ako pogledate web-stranicu Poznanske katedrale, saznat ćete da je mač koji visi na zidu hrama kopija izrađena 2005. godine. Međutim, original, mač koji je sv. Petar Apostol slavno koristio, zapravo se nalazi u riznici Nadbiskupskog muzeja.
Blago u riznici
Željezni mač – ili preciznije, sjekira (jer se tako formalno klasificira ova vrsta oštrice, koja se uglavnom koristi za rezanje ribe i drugog mesa, rjeđe za borbu prsa u prsa) – dug je otprilike 70,5 cm i širok gotovo 9,4 cm u najširem dijelu. Širi se prema kraju oštrice. Nekada je vjerojatno imao drvenu dršku, koja nije sačuvana do našeg vremena.
Kako je moguće da je takvo blago – tako malo poznato? Isto pitanje postavili su sudionici sesije posvećene izložbi održanoj 2011. u Poznanu.
Postupno zaboravljeno
Krajem 18. stoljeća, biskup Ignacy Krasicki – vjerojatno na valu prosvjetiteljskog skepticizma – zabranio je javno izlaganje mača.
Tijekom godina, sve je rjeđe izlagan, te je pomalo bio zaboravljen. Koliko je bio zaboravljen svjedoči fotografija snimljena u sakristiji katedrale 1945. godine. Na njoj se vide posljedice pljačke koju su provele nacističke njemačke snage: ispražnjene i razbacane kutije, sanduci i cijevi iz kojih su okupatori uklanjali razne vrijedne predmete. Iznad ove neuredne hrpe tiho visi na zidu u vitrini mač sv. Petra, koji očito nije pobudio interes pljačkaša.
Obnovljeni interes
Tek sredinom 1980-ih mač je u muzej premjestio njegov tadašnji ravnatelj, velečasni kanonik Stefan Tomaszkiewicz. Na njegovu inicijativu predmet je podvrgnut zaštitnim konzervatorskim tretmanima. „Bilo bi dobro da [oštrica] postane ikona grada“, rekla je Aleksandra Pudelska tijekom konferencije 2011. godine. Napomenula je da je to prvo blago kršćanske Poljske i svjedok novonastale poljske države.
„Stanovnici Poznana mogu biti ponosni što posjeduju ovo blago, a svaki Poljak bi trebao znati za njega“, navodi se na web-stranici muzeja.
Različita mišljenja
Treba, međutim, napomenuti da nisu svi povjesničari uvjereni u autentičnost relikvije. Istina, istraživanje koje su proveli znanstvenici u Muzeju poljske vojske u Varšavi o obliku i vrsti legure korištene za njegovu izradu ukazuje na to da je sjekira kovano u prvom stoljeću poslije Krista na istočnim granicama Rimskog Carstva. Međutim, predstavnici Vojnog muzeja Velikopoljske oprezniji su u procjeni starosti oružja i skloniji su pretpostavci da se radi o srednjovjekovnoj kopiji.
Čak i ako mač sv. Petra možda ne datira iz prvog stoljeća, već iz 10. ili 14. stoljeća, to je oštrica koja, uz krunidbeni mač poljskih kraljeva (čuva se u Wawelu), ima najdužu dokumentiranu povijest u zemlji. Stoga je teško ne složiti se s autorom objave na web-stranici muzeja da povijesni artefakt zaslužuje puno više pažnje od one koju trenutno privlači.
Izvor: aleteia.org
Preveo: M. Đ.
