Sveta Faustina posredovala je svijetu Isusovu objavu o potrebi povratka štovanju Božjega milosrđa kao i oblike tog štovanja s osobitim naglaskom na važnost uvođenja svetkovine Božjega milosrđa. Blaženi Mihael Sopoćko i o. Józef Andrasz, Faustinini duhovnici i ispovjednici, imali su iznimno veliko značenje u širenju ove poruke, a nezaobilaznu uloga u ostvarenju Isusove želje imao je i Karol Wojtyła, krakovski nadbiskup, kasnije papa Ivan Pavao II.
Sveti Oficij (danas Kongregacija za nauk vjere) dana 6. ožujka 1959. donio je Odredbu o zabrani širenja pobožnosti prema Božjemu milosrđu prema objavi s. Faustini. Razlog zabrani bio je pogrešno prepisan i proizvoljno tumačen sadržaj Dnevnika s. Faustine. Dana 21. listopada 1965. godine započinje informativni proces o životu i herojskim krjepostima s. Faustine na razini Krakovske nadbiskupije. Dvije godine kasnije, 20. rujna 1967., na svečanom zasjedanju kojim je predsjedao kardinal Wojtyła, završen je informativni proces i dokumenti su proslijeđeni u Rim. Dekretom od 31. siječnja 1968. otvoren je beatifikacijski proces za službenicu Božju s. Faustinu.
Devet godina kasnije, u studenomu 1977., kardinal Wojtyła upućuje službeni upit Kongregaciji za nauk vjere o mogućnosti revizije Odredbe iz 1959. godine. Kongregacija za nauk vjere ponovno je razmotrila pitanje štovanja i 15. travnja 1978. izdala Dekret (objavljen 30. lipnja) kojim opoziva svoju Odluku od prije 19 godina. Zabrana širenja pobožnosti u čast Božjemu milosrđu u oblicima koje je prenijela s. Faustina, potpisom tadašnjeg predsjedatelja Kongregacije za nauk vjere hrvatskoga kardinala Franje Šepera, bila je na taj način opozvana! U obrazloženju Odluke stoji kako je to učinjeno nakon uvida u izvorne dokumente s kojima Sveti Oficij 1959. nije bio upoznat te zbog promjene okolnosti i mišljenja poljskih biskupa.
Božjom providnošću, šest mjeseci kasnije Karol Wojtyła biva izabran za papu i sjeda na Petrovu stolicu kao Ivan Pavao II. Tri godine kasnije, 30. studenoga 1980. Papa objavljuje encikliku Dives in misericordia. Bila je to druga njegova enciklika i prva u povijesti posvećena Božjemu milosrđu. Zanimljivo je da ju je Papa pisao neovisno o objavama s. Faustini na koje se u tekstu nije ni pozivao. Pokazalo se da u vrijeme pisanja Enciklike nije bio upoznat u potpunosti sa sadržajem Dnevnika već ga je pročitao tek nakon atentata 13. svibnja 1981. godine. Te iste, 1981. objavljeno je i prvo službeno izdanje Dnevnika s. Faustine.
Tekst je prvotno objavljen na poljskom u Rimu, a potom u Poljskoj. Godine 1992. papa Ivan Pavao II. potpisuje dekret o herojskoj krjeposti i o čudu po Faustininu zagovoru te je 18. travnja 1993. Faustina Kowalska proglašena blaženom. Prisjećajući se riječi s. Faustine: „Osjećam da moje poslanje ne završava mojom smrću, nego tek počinje“ (Dn 281), Ivan Pavao II. tom prigodom je rekao:
„Tako se i dogodilo. Poslanje s. Faustine traje i donosi zadivljujuće plodove. Na koji predivan način njena pobožnost Milosrdnom Isusu utire sebi put u svijetu i pridobiva tolika ljudska srca! To je nesumnjivo znak vremena – znak našeg 20. stoljeća. Znak ovog stoljeća na izmaku, uz dostignuća koja su višestruko nadmašila prethodne epohe, uključujući u sebi i duboku zabrinutost za budućnost. Gdje će svijet pronaći spas i svjetlo nade ako ne u Božjem milosrđu? Ljudi koji vjeruju savršeno dobro to osjećaju!“
Izvor: bozjemilosrdje.net
