Rekli bismo da bi najbolje bilo da ste razbacivanje pepela po jezeru ili po moru i vidjeli samo u američkim fikcionalnim filmovima, koji sa stvarnošću (gotovo da i) nemaju veze, a ono što žele ljudi koje spominjete iskaz je filmskoga pomodarstva.
Mi ćemo ponoviti ono što nas o tome uči Katekizam Katoličke Crkve, koji na službenim stranicama Zagrebačke nadbiskupije spominje liturgičar Tomislav Hačko koji piše i o slavlju sprovoda koristeći se tekstom Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije u kojem se ističe da je slavlje sprovoda »liturgijsko slavlje Crkve u kojem ona izražava djelotvorno zajedništvo s pokojnikom te naviješta i sama obnavlja vjeru u vječni život« te zato »Crkva budno bdije nad liturgijom sprovoda i mjerodavno ju uređuje, ne dopuštajući da se u liturgijski dio pogreba ne unese ništa što je nepripadno slavlju Crkve i što bi zasjenilo vjeru u uskrsnuće i vječni život (br. 86)«.
Hačko nadalje ističe da Katekizam Katoličke Crkve, polazeći od definicije župe iz Zakonika kanonskoga prava, ističe da Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije navodi da je potrebno »zadržati praksu prijavljivanja smrti i sprovoda u župi, i to u osobnom susretu člana uže pokojnikove obitelji sa svećenikom ili s drugim službenikom u pokojnikovoj župi (br. 86 §1)«. Mislimo da bi se već u takvom razgovoru s obitelju pokojnika razjasnilo što je u skladu s kršćanskim i katoličkim naučavanjem o smrti i o odnosu prema pokojnikovim posmrtnim ostatcima, jer se tada dogovaraju detalji »oko slavlja sprovoda koji je ‘u potpunoj mjerodavnosti svećenika ili drugoga liturgijskoga služitelja te se uređuje prema liturgijskim i drugim crkvenim odredbama i propisima’«.
Ključno je u tom tekstu liturgičara Hačka ono što piše o »Redu sprovoda kada se pokojnikovo tijelo spaljuje«, a što je i izravan odgovor na Vaše pitanje. Naime, Hačko ističe: »Poglavlje o sprovodu Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije završava govorom o ‘ispraćaju tijela koje će, u skladu s pokojnikovom voljom ili voljom njegove obitelji, biti spaljeno’. U tom slučaju svećenik ili đakon koji će nazočiti i predvoditi sprovod, služit će ‘se za to predviđenim obrednim obrascem iz Reda sprovoda’«, a što se pak tiče »čuvanja pepela pokojnika« – a ne rasipanja po morima i jezerima – navodi da se »mora dostojno čuvati na svetom mjestu, to jest na groblju ili na prostoru koji je mjerodavna crkvena vlast namijenila upravo toj svrsi, kako bi mjesto čuvanja ostataka pokojnika poticalo nadu u uskrsnuće i rađalo pobudom na molitveni spomen na njih«.
»Zbog toga čuvanje pepela kod kuće, bilo kakvo dijeljenje pepela, ili pak prosipanje pepela u zrak, na tlo, u more ili u rijeke, smatra se suprotnim iščekivanju uskrsnuća te nije dopušteno.«
Izvor: glas-koncila.hr
Foto: Unsplash
