Kad se lijepo promatra izvan kategorije Lijepoga, odnosno, bez imalo objektivnosti, tada lijepo može postati sve ono što pojedinac može pomisliti da je lijepo. Tako i ono što je objektivno gledano „ne-lijepo“, podložno je kategoriji slobodarstva u kojem prvu i posljednju riječ ima vlastita subjektivna prosudba. Isto vrijedi i za kategoriju istine koja, izuzeta od relevantnosti, postaje irelevantna i podložna hirovima te nakaradnim ideologijama.
Ali, što još o tome znaju vjernici, a posebno katolici? I, je li mi zabranjeno uopće napisati „katolik“? Kao da su riječi iz Poslanice Diognetu aktualnije više nego ikada: U svemu oskudijevaju, a svime obiluju. Sramote ih, a oni i u sramoti doživljavaju slavu. Izruguju im dobar glas, a svjedoče o njihovoj pravednosti. Vrijeđaju ih, a oni blagoslivljaju. Ponižavaju ih, a oni iskazuju čast. Kad dobro čine, kažnjavaju ih kao zločince. Dok podnose kaznu, raduju se kao da oživljavaju.
Doista, baš smo nakaradni i zadrti. Branimo temelje obitelji, zalažemo se za prava nerođenih i svoj život nastojimo uskladiti s evanđeoskim naukom. Kakva zadrtost…
U tom svjetlu i na tragu razumijevane subjektivne ljepote i istine, kako promatrati igračku za kojom su mnoga djeca diljem svijeta „poludjela“? Inače, Labubu je lik kojeg je stvorio umjetnik rođen u Hong Kongu, Kasing Lung. Lik je dio Lungove serije „Čudovišta“, koja je inspirirana skandinavskim folklorom. Igračke temeljene na liku Labubua proizvodi i prodaje kineska tvrtka Pop Mart. Pop Mart je kineska tvrtka prvenstveno poznata po svojim kolekcionarskim dizajnerskim igračkama koje se prodaju u kutijama bez zatvarača. Osnovao ju je i vodi Wang Ning.
Mnogi u posljednje vrijeme povlače sličnost te lutke s likom mezopotamske mitologije, Pazuzuom. On je mezopotamski demon, kralj demona vjetra i lik u drevnoj mezopotamskoj mitologiji. Poznat je po svojoj razornoj moći, povezanoj s kugama, sušama i glađu, te po svojoj ulozi zaštitnika od drugih zlonamjernih sila.
Neovisno o sličnosti ova dva lika, a pogledavši na trenutak izgled te nadasve „slatke“ lutkice, pitam se, koga ne bi osvojio taj „simpatičan“ pogled? Pogledajte dobro, na tom licu i u tim očima odiše toplina, ljubaznost i dobrota, zar ne? Tko ne bi poželio za svoje dijete ovakvu igračku? Iskreno, nadam se nitko. Koji to roditelj ne bi dopustio svom djetetu da se igra s igračkom iz serijala „Čudovišta“ i to nadahnuto nordijskom mitologijom u kojoj se slave poganski bogovi. Još jednom – nadam se niti jedan.
Pa ipak, istina je podložna promjenama, a tako onda i ljepota, a posljedično i sam sustav vrijednosti. Važno je poštivati slobodu i ne govoriti istinu, zar ne? Važno je govoriti o slobodi, ali ne i preuzimati odgovornost? Važno je samo da je dijete sretno, zar ne?
Zaključit ću tek s Poslanicom spomenutom na samom uvodu ovog promišljanja: Mrzitelji ne mogu iznijeti razloga zbog kojeg su im neprijatelji. Da kažem jednostavno: što je duša u tijelu to su kršćani u svijetu. Duša se nalazi u svim dijelovima tijela, a kršćani u svim gradovima svijeta. Istina, duša prebiva u tijelu, ali nije od tijela. I kršćani se šire u svijetu, ali nisu od svijeta.
