Dok zajedništvo ljubavi predstavlja najdublji smisao braka, ljubav nije samo preduvjet braku, nego i osjećaj koji oba partnera moraju ostvariti činom svoje volje, nešto što se mora štititi i njegovati. Ljubav je također zadaća i dužnost za oba partnera. Ako je brak jedinstvena projekcija te posebne bračne ljubavi, tada brak, jednom kada se sklopi, zahtijeva ljubav obaju partnera – ne samo ljubav bližnjega, nego i bračnu ljubav.
Svaki supružnik ima pravo na ljubav druge osobe. Zadržati bračnu ljubav u svoj svojoj veličini i čistoći, u svojem sjaju, dubini i životnom obilju, to je zadaća koja proizlazi iz oba partnera sklapanjem njihova braka.
Zato što naša lijenost, naša tromost i naše neprestano padanje na periferiju zamagljuje naš pogled, teško je uvijek pred nama držati sliku druge osobe u istoj jasnoći i sjaju koju ljubav tako čudesno otkriva. Mi se trebamo i moramo moliti protiv naše tromosti jer ona predstavlja grijeh protiv hrama koji smo mi izgradili u našem braku.
Mi smo već u određenom smislu nevjerni drugoj osobi kada je prestajemo gledati iznutra, kada više ne razumijemo dublji smisao njezina bića, nego je promatramo onako kako promatramo druge osobe – izvana.
Za one koji smatraju tu određenu vrstu ljubavi koju mi zovemo bračnom ljubavlju kao ništa drugo nego zaljubljenošću, može biti prirodno za tu ljubav da izblijedi s vremenom i postane samo prijateljstvo. Međutim, mi, za koje bračna ljubav uključuje dublje razumijevanje druge osobe i za koje je ona odnos utvrđen od Boga u braku, moramo se boriti protiv slabljenja te ljubavi, protiv njenog uspavljivanja, kao što uvijek moramo težiti tome – u neusporedivo višoj sferi – da svoju ljubav za Isusa uvijek držimo budnom.
Za nekoga u vjerskom redu, ispunjenje pravila reda predstavlja stalan trud. Tako i brak zahtijeva suzdržavanje od svih usputnih problema i devijacija koje mogu skrenuti pažnju od voljene osobe i uništiti unutarnju sabranost koju implicira ljubav.
No ta se zadaća razlikuje prema osobnom značenju braka. U natprirodnoj sferi Bog daje čovječanstvu milost u različitim mjerama i zahtijeva više od njih prema mjeri primljene milosti. (Evanđelje nam daje prispodobu o talentima.) Tako i brak zahtijeva više od muža i žene u mjeri da se njihov brak kao takav približava tom idealu, a oni se sve više usklađuju kao karakteri.
Ovaj izvadak preuzet je iz knjige ”Brak: otajstvo vjerne ljubavi”. Knjigu možete nabaviti javljanjem na mail adresu crisinus@gmail.com.
