Bog nas je stvorio da Mu damo slavu, što činimo dijeleći Njegovu vlastitu sreću. Katekizam opisuje tu stvarnost u svom uvodnom retku: „Bog, beskrajno savršen i blagoslovljen u sebi, u planu čiste dobrote slobodno je stvorio čovjeka da ga učini djeliteljem u njegovom vlastitom blagoslovljenom životu.“
Misa ima isti cilj kao i ljudski život, iako je najizravniji i najintenzivniji izraz toga na zemlji. Idemo na misu za Boga, da Mu damo slavu, zahvalnost i čast koju zaslužuje kao naš Stvoritelj i Otkupitelj. Ne idemo na misu prvenstveno za sebe, iako imamo koristi od odlaska, jer nas kroz misu Bog privlači u svoj život, što je cilj naših života.
Tradicionalna molitva prije mise prilično dobro obuhvaća svrhu mise.
Vječni Oče, sjedinjujem se s namjerama i osjećajima Gospe Žalosne na Kalvariji i prinosim Ti žrtvu koju je Tvoj ljubljeni Sin Isus prinio od sebe na Križu, a sada obnavlja na ovom svetom oltaru: Da Ti se klanjam i dam Ti čast koja Ti pripada, ispovijedajući Tvoju vrhovnu vlast nad svim stvarima i apsolutnu ovisnost svega o Tebi, koji si naš jedini i posljednji cilj.
Da Ti zahvalim za bezbrojne primljene dobročinstva. Da umirim Tvoju pravdu, razdraženu protiv nas tolikim grijesima, i dam zadovoljštinu za njih. Da molim milost i milosrđe za sebe, za [bilo koje posebne nakane], za sve nevoljne i ožalošćene, za jadne grešnike, za cijeli svijet i za svete duše u čistilištu.
Amen.
Tijekom mise sjedinjujemo se s prinosom onoga Krista koji je sebe prinio Ocu. To postaje naš prinos dok prinosimo sebe i sve svoje nakane zajedno s Kristom Ocu.
Često sam čuo ljude kako kažu da je svrha mise kateheza, pouka vjernika. Misa, naravno, ima neke katehetske aspekte, u širem smislu, posebno homilija (iako bi je možda bilo bolje opisati kao mistagošku – produbljivanje naše inicijacije i vjere). Općenito, međutim, misa nije namijenjena nama, već Bogu. Radi se o štovanju, a ne o katehezi. Kad molimo, razgovaramo s Ocem i On ne treba pouku!
Trebamo pouku jer živimo u katehetskoj krizi. Stoga može biti primamljivo reći da bi misa trebala biti više usmjerena na evangelizaciju. Međutim, što se više usredotočujemo na „nas“, to više misu činimo horizontalnom, što neće biti uvjerljivo za ljude. Što više stvari činimo pristupačnima (glazbu, arhitekturu, propovijedanje), to one postaju bljutavije i svakodnevnije. Umanjivanje važnosti stvari ne prenosi transcendentnu stvarnost u srcu mise: naš susret sa živim Bogom.
Moramo ostati usmjereni na Boga, a ne na sebe! Kad Boga stavimo na prvo mjesto, sve ostalo će nam se dodati. Ako istinski slavimo Boga na misi i usredotočimo se na nadnaravno, tada će nam misa jasnije prenijeti svoju pravu svrhu i bit ćemo prirodno privučeni. Misa je za naše dobro, ali to je dobro koje primamo samo kad slavimo Boga „u duhu i istini“.
Izvor: catholicgentleman.com
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash
