Od samih početaka kršćanstva, tijekom stoljeća, hodočasnici su putovali na sveta mjesta kako bi iskazali poštovanje Majci Božjoj i molili njezin zagovor.
Posjećivali su svetišta koja nisu samo građevine, nego živi svjedoci vjere i nade, a oblikovali su povijest. Svako od njih nosi jedinstvenu priču, a zajedno čine dugu nit koja povezuje kršćane kroz vrijeme i prostor.
Iako ne postoji službeni, jedinstven popis svih marijanskih svetišta u svijetu, ona su brojna te svjedoče o neprekinutoj vjeri puka koja se očituje u velebnim crkvama s dragocjenim oltarima, prostorima koji su urešeni zlatom i draguljima, bogatim liturgijskim i drugim svečanostima, a najtrajnije među njima su pučke pobožnosti.
Milijuni ljudi godišnje pohrle Majci u Lourdes, Fatimu, Guadalupe, Pompeje…, a Hrvati se Gospi mole u 107 njezinih svetišta.
Uz najpoznatija, pozornost svakako zaslužuju najstarija među njima u kojima se Djevicu časti više od tisuću godina.
Majka svih svetišta
Kolijevka marijanske pobožnosti na Zapadu je bazilika Svete Marije Velike u Rimu – nije samo jedno od najstarijih marijanskih svetišta, nego i jedna od četiri papinske bazilike u Rimu. Njezin je nastanak vezan uz legendu iz 13. stoljeća prema kojoj se Gospa ukazala papi Liberiju (352. – 366.) i bogatom patriciju Ivanu te im naložila da sagrade crkvu na mjestu koje će sljedeće jutro biti prekriveno snijegom. I, zaista, 5. kolovoza 358., usred ljetne žege, snijeg je pao na jedan od sedam rimskih brežuljaka – Eskvilin, čime je mjesto za crkvu čudesno naznačeno. Iako je prva građevina bila manja, današnja bazilika izgrađena je nakon Efeškog sabora 431., na kojemu je Marija definirana kao Theotokos (Bogorodica), što je potaknulo val gradnje crkava posvećenih njoj.
Bazilika je poznata kao Gospa Snježna te se svake godine 5. kolovoza slavi taj čudesni događaj. Tijekom mise, s kupole bazilike na oltar i vjernike spuštaju se tisuće bijelih latica cvijeća, simbolizirajući čudesni snijeg.
Unutar bazilike čuva se Salus Populi Romani (Spas Rimskog naroda), ikona Gospe koja se smatra čudotvornom, a pred kojom su Rimljani stoljećima molili za zaštitu od kuge, potresa i ratova. Papa Franjo ju je često posjećivao prije i nakon svojih apostolskih putovanja, moleći Gospin zagovor, a u bazilici gdje se ona nalazi sada počivaju njegovi zemni ostatci.
Prema predaji, u ovom svetištu je i relikvija Svete Jaslice, odnosno pet komada drveta za koje se vjeruje da su dio Isusovih jaslica iz Betlehema.
Sveta zemlja
Marijansko štovanje najdublje je ukorijenjeno upravo u Svetoj zemlji jer su to stvarna, povijesna mjesta gdje je Marija živjela. Za razliku od mnogih drugih svetišta nastalih na temelju ukazanja, ova mjesta su opipljiv podsjetnik na biblijsku i povijesnu Mariju, čiji je život oblikovao povijest spasenja. Tri su ključna mjesta – Nazaret, Ain Karim i Betlehem.
Nazaret je srce Marijina života, njezin dom. Danas se tamo nalazi bazilika Navještenja, jedna od najvećih kršćanskih crkava na Bliskom istoku. Sagradili su je franjevci na mjestu koje se smatra Marijinom izvornom kućom. Središte bazilike je špilja za koju se vjeruje da je bila dio Marijina doma. Upravo tu se, prema Evanđelju po Luki, anđeo Gabrijel ukazao Mariji i navijestio joj da će začeti Sina Božjega. Natpis Verbum caro hic factum est (Ovdje je Riječ tijelom postala) jasno označava duhovnu važnost ovog mjesta.
Drugo bitno mjesto u Svetoj zemlji nalazi se nekoliko kilometara zapadno od starog grada Jeruzalema. To je Ain Karim, što na hebrejskom znači „izvor vinograda“, u kojem su prema tradiciji živjeli Zaharija i Elizabeta, i gdje je Marija došla, nakon što je primila anđelovo navještenje: „Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin“ (Lk 1,39). Na tom je mjestu, nakon što je Elizabeta pozdravila Mariju riječima „Blagoslovljena ti među ženama“, ona izrekla svoj čuveni hvalospjev poznat kao Magnificat. Na zidovima dvorišta crkve, Magnificat je ispisan na više od 50 jezika, što simbolizira univerzalnost Gospine radosti i hvale Bogu.
Još jedno mjesto koje najviše povezujemo s Isusom, ali je neodvojivo povezano i s Marijom jest Betlehem. Tako se iznad špilje rođenja danas nalazi bazilika Isusova rođenja, jedna od najstarijih, neprekidno korištenih crkava. Unutar špilje je srebrna zvijezda koja označava mjesto Isusova rođenja, a u njezinoj je blizini i mjesto gdje je Marija položila novorođenog Isusa u jasle.
Ova svetišta u Svetoj zemlji, iako bez kasnijih čudesnih ukazanja, temelj su marijanske pobožnosti jer predstavljaju povijesnu istinu o Majci Božjoj, njezinoj skromnosti, vjeri i majčinskoj ulozi koja je bila ključna za povijest kršćanstva.
Svetišta Engleske i Austrije
Među najstarijim Gospinim svetištima je i Evesham, prvo mjesto Marijina ukazanja u Engleskoj. Naime, pastir Sv. Egwina, trećeg biskupa Worcestera, oko 701. u Eveshamu imao je viziju Gospe. Kada je to biskup doznao, odmah je posjetio taj lokalitet te se i njemu tamo ukazala Majka Božja zapovjedivši mu da tu, u njezinu čast, za benediktince podigne samostan. Nastao je tako samostan od kojeg je do danas ostao samo zvonik. U blizini ruševina opatije sada se nalazi crkva u kojoj se njeguje pobožnost Gospi od Eveshama.
U Engleskoj je i jedno od najvažnijih marijanskih svetišta srednjovjekovnog kršćanstva. To je svetište Gospe u Walsinghamu koje je utemeljeno oko 1061. kada je pobožna kršćanka, udovica Richeldis de Faverches, molila da učini neko posebno djelo Gospi u čast. Djevica ju je onda duhom vodila u Nazaret gdje joj je pokazala crkvu Navještenja. „Pogledaj, kćeri. Izmjeri ovu kuću i podigni drugu sličnu ovoj u Walsinghamu. Svi koji tamo dođu naći će pomoć u svojoj potrebi“, navodno su Gospine riječi. Richeldis je uskoro podigla repliku nazaretske bazilike po kojoj je Walsingham danas poznat kao engleski Nazaret.
Istočnije od Engleske, u Austriji, nalazi se svetište koje svake godine pohodi oko milijun hodočasnika. Riječ je o bazilici Mariazell koja se uzdiže u srcu štajerskih planina 70 km istočno od Beča. Svetište je utemeljeno 1157. nakon čuda Djevice Marije. Naime, benediktinskog opata Magnusa otac je poslao u taj kraj da propovijeda evanđelje. Magnus je sa sobom nosio drveni Gospin kip. Kada je naišao na put blokiran stijenom, postavio je na nju kip, a stijena se raspala. Na tom mjestu redovnik je sagradio samostansku ćeliju (na njemačkom zell), od čega je i nastao naziv Mariazell. Mjesto je uskoro privuklo brojne hodočasnike, a drveni kip koji se i danas štuje poznat je kao Magna Mater Austriae – Velika Majka Austrije.
Notre Dame u Chartresu
Još jedno mjesto gdje se Marija na poseban način časti više od tisuću godina jest francuski Chartres u kojem se nalazi crkva izgrađena između 1194. i 1220. na mjestu najmanje pet katedrala koje su tu bile podignute otkako je biskupija Chartres osnovana kao episkopalno sjedište u 4. stoljeću. Vjerovalo se kako je prijašnja crkva u Chartresu čuvala relikviju Marijina vela do 1145. kada je potpuno uništena u požaru. Nakon tri dana u plamenu, vjernici su već strahovali da je veo izgorio, a onda je iz crkve izišlo nekoliko svećenika s velom u ruci. Bio je to puku znak da Djevica Marija želi veličanstveniju crkvu te je izgrađena katedrala Notre Dame koja je postala vrhunac francuske gotičke umjetnosti. Kasnije su znanstvena ispitivanja potvrdila da veo datira iz prvog stoljeća te da je sirijskog podrijetla. Danas se čuva u zlatnom relikvijaru pokraj oltara, a svake se godine 15. kolovoza iznosi u procesiji.
Ova svetišta, bilo da je riječ o skromnim kapelama ili raskošnim bazilikama, pokazuju trajnu i raširenu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji kroz cijelu kršćansku povijest. Ona nisu samo spomenici prošlosti, već živa svjedočanstva neprekinute vjere.
Mjesta Marijina života, kao i ona na kojima se ukazala pobožnim ljudima, trajno danas podsjećaju važnost njezine uloge u povijesti spasenja. Kroz molitvu, hodočašća i čuda, ova sveta mjesta ostaju mostovi između neba i zemlje, a njihove priče i danas nadahnjuju milijune ljudi diljem svijeta.
ZNATE LI KOJE JE? Najstarije svetište na Balkanu
Najstarije marijansko svetište na Balkanu je ono Gospe Olovske koje se prvi put spominje 1454., a koje danas okuplja ljude svih vjeroispovijesti. Svetište u Olovu čuva dvije slike Marije koje su smatrane čudotvornima: jedna s natpisom S. Maria Plumbensis iz 18. stoljeća i druga, novija, iz 1954., autora Gabrijela Jurkića, slikana prema predaji i opisu originalne slike koja je nestala tijekom požara 1704.
Svetište je kroz stoljeća bilo poznato po čudesnim ozdravljenjima, često vezanim uz oslobođenja od opsjednuća, a to se, prema predaji, događalo gotovo svakodnevno po zagovoru Gospe Olovske.
Izvor: nedjelja.ba
Foto: Unsplash
