Ovaj je članak sljedeći članak u nizu serijala naziva „Mladiću, oženi se!‟ koji tematizira hodanje i brak.
Što je brak?
U prošlom sam članku pisao o važnosti hodanja sa svrhom, tj. hodanja s jasnim ciljem braka. No, prije nego što krenemo dalje, mislim da je važno definirati što uistinu predstavlja pravi, sakramentalni brak, posebice u svjetlu općenite zbunjenosti oko njegove prave prirode, neprekidnih pokušaja njegova redefiniranja i njegove sveopće dezintegracije u društvu, čak i među katolicima.
Brak u krizi
Cijeli tjedan američki mediji bruje o zabrani pojavljivanja Phila Robertsona u iznimno popularnom TV showu „Duck Dynasty‟ zbog kritiziranja homoseksualnosti i proglašavanja je grijehom. Činjenica da je to uopće kontroverza, dobar je pokazatelj kulturalne konfuzije o prirodi seksualnosti i bračnog saveza.
Ovdje, u SAD-u, otprilike je 16 država legaliziralo tzv. „gay brakove‟, a još više država planira slijediti taj primjer. U medijima je tradicionalni brak ismijavan i izrugivan, a „alternativni‟ stilovi života se hvale i promiču.
No kako smo došli do ove točke? Kako se društvo razvilo do toga da prihvati potpunu redefiniciju bračne zajednice, do toga da se sad raspravlja o poliamoriji (brak troje ili više ljudi) i otvorenim brakovima kao o potpuno legitimnim opcijama?
Vjerovali ili ne, to je počelo s prihvaćanjem razvoda, kao što je to nedavno istaknuo izvanredan članak LifeSiteNews.com-a. Kada je društvo počelo prihvaćati ideju da brak nije trajan i nerazrješiv, da je to samo privremeni ugovor uzajamne pogodnosti i uzajamnog ispunjenja, a ne trajno sjedinjenje tijela i duša, tada je položen temelj za daljnju eroziju braka, na čijem smo krajnjem ekstremu mi danas.
Istinski brak
Dakle, u svjetlu trenutne krize, kako ćemo razumjeti istinski brak? Što je to točno? Prema Crkvi, brak se definira kao sakramentalni savez u koji se stupa slobodno i koji veže muškarca i ženu za cijeli život u uzajamno blagotvornu i prokreacijsku zajednicu.
Da budemo još precizniji, Katekizam definira bračni savez ovako:
“Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru supruga te k rađanju i odgajanju potomstva” (čl. 1601)
Brak je sakramentalno valjan ako su obje strane krštene i slobodno daju svoj pristanak. Naprimjer, moja žena i ja nismo bili vjenčani u Katoličkoj Crkvi. Vjenčali smo se prije nego što smo se obratili, no oboje smo bili kršteni i oboje smo shvaćali da je brak cjeloživotna, prokreacijska zajednica. Zato smo, nakon savjetovanja sa svećenicima i poznavateljima kanonskog prava (zaista smo htjeli biti sigurni!), bili osigurani da je naš brak valjano sakramentalan.
Postoji još mnogo toga što bi se moglo reći, ali da sumiramo, brak je cjeloživotni sakramentalni vez jednog muškarca i jedne žene. Kroz tu zajednicu ljubavi dolazi život u obliku djece. Kada se živi u svojoj punini, brak je predivna slika životvorne ljubavi Presvetog Trojstva – prve Svete obitelji.
Sam Guzman – catholicgentleman.net
Preveo: K.P.
Foto: Pinterest
