U prvim taktovima Otkrivenja ima nekoliko vrlo poznatih stihova, koji mogu iznenaditi svojom oštrinom: „Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.” (Otk 3,15-16).
Redovi koji slijede, možda manje poznati, pomažu nam razumjeti što Bog želi reći tim snažnim riječima. „Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. (Otk 3,17). Gomilanje ovih kvalifikacija, koje bi mogle ostaviti dojam okrutnosti prema mlakima, zapravo nam omogućuje da zavirimo u Božje srce.
Gospodin nam snažno govori kako bi nam pomogao razumjeti našu situaciju, tako sličnu onoj u kojoj se nalazio onaj čovjek iz evanđeoske prispodobe koji je, nakon vrlo dobre žetve, rekao sam sebi: „Dušo moja, imaš dobra za mnogo godina; odmori se, jedi, pij, uživaj” (Lk 12,19). Njegova je pogreška što gomila za sebe umjesto da bude „bogat pred Bogom” (12,21). Ne shvaća da se okreće sam sebi i da ide ravno u propast.
Oštre riječi Otkrivenja slijede druge riječi pune očinske brige, koje pokazuju kako Bog ne samo da ne očajava nad nama, nego čini sve što je moguće da promijeni naša srca: „Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.” (Otk 3,18-20). Gospodin nas želi izbaviti iz tog žalosnog stanja; On kuca na vrata naše duše, jer želi da se vratimo intimnosti s njim… ali trebamo učiniti svoj dio, osigurati sredstva za ponovno rasplamsavanje naše ljubavi.
Za sprječavanje i liječenje mlakosti
„Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu.“ (Pjesma 2,15). Mlakost se zgusne u duši kad se izgubi intimnost s Bogom, kad se povjerenje pretvori u zanemarivanje. Istina je, ne možemo ponuditi Gospodinu besprijekorno savršenstvo, ali možemo biti delikatni i pažljivi prema njemu. A kajanje je također dio te delikatnosti, kada shvatimo da smo se prema njemu loše ponašali ili da nam je nedostajalo ljubavi. Zato je potrebno paziti na male stvari i probuditi skrušenost zbog našeg otpora ljubavi, kao što je izostavljanje ili odgađanje vremena molitve iz aktivizma, kasni dolazak na večeru zbog davanja prednosti našim stvarima, odgađanje služenja iz lijenosti, tužna lica… Djela kajanja, također i za ovakvih stvari, ponovo zapaljuju dušu: dopuštaju nam da počnemo iznova. „Da, počni ispočetka. Ja – pretpostavljam da i vi – počinjem ispočetka svaki dan, svaki sat, svaki put kad učinim čin kajanja, počinjem ispočetka”.
Mislimo na potrebu da vodimo računa o stavu ispitivanja savjesti, koji podrazumijeva iskren odnos prema Bogu i prema sebi. Odatle proizlazi iskrenost s onima koji nas prate na našem putu do Boga; iskrenost puna poslušnosti, da dopustimo biti zahtjevni prema samima sebi i tako održimo svoju ljubav živom. „Iskrenost i mlakost su neprijatelji i isključuju jedno drugo. Dakle, tko je iskren, nalazi snage za borbu i za izlazak iz vrlo opasnog puta mlakosti”.
Naša ljubav prema Bogu također ostaje mlada i obnavlja se dijeleći je s drugima. „Kad se žar ne zapali, to je znak da se hladi, da je sada gotovo sve pepeo”, rekao je jednom sveti Josemaría. Zapravo, kada srce ne titra od želje da se drugi mogu približiti Bogu i čak slijediti naš put, možda smo i sami zaspali na krivulji. Lijek za buđenje: „Zaboravi na sebe… Neka tvoja ambicija bude živjeti samo za svoju braću, za duše, za Crkvu; jednom riječju, za Boga“.
Velikodušnost je također odličan lijek protiv mlakosti: posvetiti ono najbolje, najdragocjenije u svom životu Gospodinu. Sveti Ivan nam kaže da je Marija, dok je Isus bio u Betaniji, „uzela funtu pravog i skupog mirisa od narda, pomazala Isusove noge i obrisala ih svojom kosom. I ispuni se kuća mirisom” (Iv 12,1-3). Najbolji parfem, naše najveće blago, naše najbolje vrijeme, mora biti za Gospodina. Loš je znak, međutim, kad se u nama javljaju ocjene poput Judine, kojemu se sve činilo previše: „Zašto se ovaj miris ne proda za tri stotine denara i ne da siromasima?” (Iv 12,5). Juda bi zapravo završio tako što bi prodao Gospodara za cijenu robe… (usp. Mt 26,15). Male ili ne tako male žrtve, uzdisaji, mrtvljenja, osvjetljavaju nas iznutra i tjeraju mlakost. Oni podsjećaju naše srce da je, čak i uz svu svoju krhkost, sposobno za veliku ljubav: „Učini me, Gospodine, snijegom, / za ljudske radosti, / glinom za svoje ruke, / ognjem za svoju ljubav“.
Svi ovi lijekovi mogli bi se sažeti dirljivim riječima svetog Pavla: „Ne žalostite Duha Svetoga Božjega” (usp. Ef 4,30). Duh Sveti, koji ne miruje u svojim nastojanjima da oblikuje Isusa u nama, treba našu spremnost i poslušnost njegovim nadahnućima. Pod njegovim će okriljem naš život steći onaj osjećaj poslanja koji ga, distancirajući od proračunatosti i osrednjosti mlakosti, može ispuniti pustolovinom: „Tko je odlučio oblikovati čitavo svoje postojanje s Isusom, ne bira više gdje će biti, nego ide tamo kamo je poslan, spreman odazvati se onome tko ga pozove; također nema svojeg vremena. Kuća u kojoj boravi ne pripada njemu, jer su Crkva i svijet otvoreni prostori njegova poslanja. Njegovo je blago staviti Gospodina usred života, ne tražeći drugoga za sebe (…). Zadovoljan Gospodinom, ne zadovoljava se osrednjim životom, nego žarko želi biti svjedokom i doseći druge; on voli rizik i izlazi, ne prisiljen na već zacrtane putove, nego otvoren i vjeran putovima koje je Duh naznačio: suprotno od „hodanja“, on osjeća zadovoljstvo evangeliziranja“.
U životu naše Majke nema mješavine mlakosti. Ako vatra kojom gori grm simbolizira Božju prisutnost, sam grm predstavlja osobu Presvete Marije, koja svijetli, a da je ne spaljuje prisutnost Duha Svetoga, Oganj božanske ljubavi: „Plamtio si kao grm koji je pokazan Mojsiju, a nisi izgorio. Rastopio si se i nisi se potrošio (…). Rastaljen u vatri, povratio si snagu iz te iste vatre, ostajući uvijek goreći“. Molimo je da i nama pomogne da ljubav Božja uvijek gori; neka ljubav svete Marije obasja naša srca „živim svjetlom”.
Izvor: opusdei.org
Foto: Unsplash
