U svom najnovijem izvješću Katolička Crkva u Pakistanu skrenula je pozornost na nehumano postupanje s kršćanskim zatvorenicima u ovoj zemlji.
Prema NCJP-u – tijelu za ljudska prava Katoličke biskupske konferencije Pakistana – ova zemlja upravlja sa 128 funkcionalnih zatvora ukupnog kapaciteta od približno 65 811 zatvorenika. Međutim, službene statistike o zatvorenicima vjerskih manjina nisu pouzdane. Naprimjer, dok je Zatvorski odjel pokrajine Punjaba prijavio 1180 nemuslimanskih zatvorenika u raznim ustanovama, bivši zatvorenik zatvoren pod lažnim optužbama tvrdio je da je samo u zatvoru Kot Lakhpat u Lahoreu bilo više od 500 kršćanskih zatvorenika. Punjab je najveća pokrajina u Pakistanu.
Tijekom najnovijeg pakistanskog pregleda prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima (ICCPR) u listopadu 2024., Ujedinjeni narodi izrazili su ozbiljnu zabrinutost zbog uvjeta u zatvorima, uključujući prenapučenost i nedovoljan pristup hrani, čistoj vodi, sanitarnim uvjetima, proizvodima za žensku higijenu i zdravstvenoj skrbi. Ovi problemi nesrazmjerno utječu na zatvorenike iz manjinskih zajednica, čineći ih posebno ranjivima.
U Pakistanu su vjerske manjine, uključujući kršćane i hinduse, nesrazmjerno zastupljene u zatvorskoj populaciji. Iako se točni brojevi razlikuju, stope zatvaranja često premašuju njihov udio u ukupnoj populaciji, što sugerira moguću sistemsku pristranost unutar pravosudnog sustava.
Općenito, građani manjinskih skupina suočavaju se s izravnom i neizravnom diskriminacijom u gotovo svakom aspektu svakodnevnog života, uključujući zatvaranje. Prema izvješću World Watch Monitora, kršćanski zatvorenici otkrili su da su, nakon što se sazna njihov vjerski identitet, izloženi lošijem tretmanu i od strane drugih zatvorenika i zatvorskog osoblja. Često ih se smatra “nedodirljivima” i dodjeljuju im se ponižavajući zadaci, poput čišćenja WC-a.
Mnogi pojedinci iz manjinskih zajednica pripadaju najzaostalijim i ekonomski najnepovoljnijim segmentima društva. Uporno siromaštvo, društvena marginalizacija i nedostatak resursa – u kombinaciji s ograničenim roditeljskim nadzorom zbog ekonomskih pritisaka – stvaraju uvjete koji djecu ostavljaju ranjivom na štetne utjecaje. To često dovodi do sudjelovanja u krađi, zlouporabi droga ili povezivanju s kriminalnim elementima. Uz malo vodstva, ta djeca mogu nesvjesno upasti u kriminalne aktivnosti i na kraju završiti u zatvoru, navodi se u izvješću.
Izvješće uključuje svjedočanstva nekoliko kršćanskih zatvorenika – od kojih su neki nevini – koji opisuju diskriminatorno postupanje i zatvorskih vlasti i muslimanskih zatvorenika.
NCJP je pozvao saveznu i sve pokrajinske vlade da uspostave mehanizme za rješavanje sustavne diskriminacije manjina. Također je pozvao da se organizacijama civilnog društva koje rade na pravima zatvorenika omogući pristup pružanju pravne pomoći i obrazovnih aktivnosti manjinskim zatvorenicima. To uključuje informiranje o pravilima i postupcima otpuštanja za pristup formalnim i vjerskim obrazovnim programima, posebno za ranjive skupine.
Izvješće nadalje preporučuje: „Provesti sveobuhvatne mjere za uklanjanje mučenja u kazneno-popravnim ustanovama i uspostaviti povjerljive, nepristrane i učinkovite mehanizme za pritužbe koji zatvorenicima omogućuju prijavljivanje zlostavljanja, nasilja i nehumanog postupanja. Ovi mehanizmi moraju djelovati pod nadzorom Nacionalne akademije za javnu upravu (NAPA) i Nacionalne komisije za ljudska prava kako bi se osigurala odgovornost i pridržavanje međunarodnih standarda ljudskih prava.“
Zašto je u Pakistanu problem?
NCJP se nada da će izvješće potaknuti kreatore politika i zakonodavce da poduzmu smislene mjere u rješavanju problema vjerskih manjina kao dio širih napora za reformu zatvora.
Pakistan je islamska država koja se na karti svijeta pojavila 14. kolovoza 1947., kada su britanski vladari napustili indijski potkontinent. Podijelili su regiju na Indiju i Pakistan, koji je stvoren za muslimane južne Azije. Upravo u tome je temelj križnog puta tamošnjih kršćana danas…
Ustav Pakistana nemuslimane smatra manjinom, uključujući Ahmadije, kršćane, hinduse, kalaše, sikhe, zoroastrijce i tako dalje. Kršćanska manjina čini samo 1,6 % od 220 milijuna ljudi u Pakistanu. Zbog vjerskih predrasuda kršćanska zajednica redovito je diskriminirana u obrazovanju, zapošljavanju, političkim raspravama, društvenom i kulturnom životu u zemlji. Kršćani se često osjećaju nesigurno, a to je uglavnom posljedica diskriminatorne politike i prakse države i odnosa društva prema njima.
Izvor: nedjelja.ba
Foto: Unsplash
