Muževnost se često pogrešno poistovjećuje s emocionalnim stanjima, iako ona po svojoj naravi ne može počivati na osjećajima. Emocije su promjenjive, nestalne i često proturječne. Ono što je danas snažan osjećaj, sutra može biti slabost ili sumnja.
Muževnost, naprotiv, traži čvrstoću, postojanost i sposobnost ustrajnosti. U biblijskom shvaćanju, muškarac je pozvan stajati čvrsto čak i onda kada mu srce drhti. Upravo u tome leži razlika između zrelosti i impulzivnosti. Emocije mogu upozoriti, ali ne smiju vladati. One mogu pratiti odluku, ali je ne smiju donositi.
Biblijski likovi često djeluju protiv vlastitih osjećaja. Abraham nije osjećao sigurnost kada je napuštao svoju zemlju. Nije imao emotivnu potvrdu da će put kojim ide završiti dobro. Ipak, krenuo je jer je znao kome vjeruje. Njegova muževnost nije se temeljila na unutarnjem miru, nego na poslušnosti i odgovornosti. Osjećaji su mogli govoriti da ostane, ali razum i vjera vodili su ga naprijed. Time se pokazuje da muževnost nije ugoda, nego odluka.
Slično se vidi i u liku Mojsija. On se bojao, sumnjao i osjećao se nedostojnim. Njegove emocije bile su prepreka, a ne oslonac. Da se oslonio isključivo na njih, nikada ne bi stupio pred faraona. Muževnost se očitovala u prihvaćanju poziva unatoč strahu. Emocije su bile prisutne, ali nisu imale posljednju riječ. One su bile teret koji je nosio, a ne temelj na kojem je stajao.
David je također snažan primjer. Kao mladić osjećao je strah pred Golijatom, ali nije dopustio da ga taj strah paralizira. Njegova snaga nije dolazila iz samopouzdanja, nego iz svijesti o odgovornosti. Bio je svjestan da ne brani sebe, nego istinu. Emocije su ga mogle natjerati na bijeg, ali suprotstavio im se djelovanjem. Muževnost se u tom trenutku očitovala kao hrabrost koja nadilazi osjećaje.
Isus Krist predstavlja vrhunac tog shvaćanja. U Getsemaniju osjeća tjeskobu, strah i duboku bol. Njegove emocije su snažne i stvarne. Ipak, one ne određuju njegovu odluku. On ih priznaje, ali ih podlaže višoj volji. Muževnost se tu očituje kao potpuna predanost odgovornosti, čak i po cijenu osobne patnje. To pokazuje da emocije nisu neprijatelj, ali nisu ni temelj.
Muževnost koja se gradi na emocijama nužno postaje nestabilna. Kada osjećaji oslabe, nestaje i smjer. Takva muževnost ne može nositi teret obitelji, zajednice ili žrtve. Biblijski muškarac nije onaj koji se vodi time kako se osjeća, nego onaj koji zna što je ispravno. On preuzima odgovornost i kada nema unutarnje potvrde. Upravo tada se pokazuje njegova snaga.
Emocije imaju svoje mjesto, ali ono nije na prijestolju. One su poput valova koji udaraju o stijenu. Stijena ne nestaje zbog valova, nego ostaje čvrsta unatoč njima. Muževnost je ta stijena. Ona se ne temelji na prolaznim stanjima, nego na istini, odluci i vjernosti. Biblijski primjeri uče da je prava snaga tiha i postojana. Takva muževnost ne traži opravdanje u osjećajima, nego smisao u odgovornosti.
Foto: Unsplash
