Dana 10. veljače 1960., za nebo se rodio blaženi, a uskoro i sveti, Alojzije Stepinac. Svojim je životom nama ostavio primjer i uzor svetosti, a iza njega su ostale i mnoge duboke i produhovljene misli o životu koje bi svakoga dana valjalo razmatrati. Slijedi odabir samo nekih njegovih misli iz njegove bogate duhovne riznice.

Ne može biti siromah onaj koji nosi Boga u duši.

Kad bismo htjeli prodati obraz i dušu, danas bismo odmah primali odlikovanja. Ali uvijek nama svima i mora biti memento ona Kristova: „Ta što koristi čovjeku, ako sav svijet stekne?‟

Ja znam zašto trpim. Radi se o pravima Katoličke Crkve. Ja sam za nju spreman svaki čas umrijeti.

Jake i sretne Hrvatske nema bez jakih, fizički i moralno zdravih i zadovoljnih hrvatskih obitelji!

Ne treba nam toliko učenih glava koliko poštenih.

Pravi muževi ne sagiblju koljena pred lažnim duhom vremena.

Držimo se načela.

Kad vam otmu sve, ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu, pa ćete tada biti najjači!

Blagoslov narodima po njihovoj djeci!

Crkva imade pravo na odgoj mladeži.

Ako treba trpjeti, trpjet ćemo. Ako u zatvor – u zatvor. Ako treba umrijeti, i umrijet ćemo – ali sotoni popustiti, to nikada!

Komunizam se od laži rodio, od laži živi, i od laži će umrijeti.

Gospodinu Bogu se ne žuri, ali On nikada ne zakasni.

Ne treba nam toliko učenih glava koliko poštenih.

Protuslovlje je vjerovati u Boga i biti pesimist.

Nema važnije zadaće u životu pojedinca negoli vlastita duhovna izgradnja.

Ništa me neće prisiliti da prestanem ljubiti pravdu, ništa me neće prisiliti da prestanem mrziti nepravdu, a u ljubavi prema svome narodu ne dam se ni od koga natkriliti.

Prvo pravilo, ako želimo vidjeti bolje dane u budućnosti, treba iskazivati poštovanje prema Bogu, koje mu pripada, i to u poniznosti: to je jedini put prema miru!

Gore gledaj prema nebu i ne boj se!

Pazite da ostavite sinu za baštinu vjeru! Što mu koriste milijuni ako izgubi vjeru! Naprotiv, ako mu ništa drugo ne ostavite, nego samo vjeru bit će sretan!

Ili smo katolici, ili nismo. Ako jesmo, tada se naša vjera mora očitovati na svim područjima našega života. Ne možemo biti katolici u crkvi, a na ulici živjeti po instinktu osobnog raspoloženja.

Trpjeti i raditi za Katoličku Crkvu. Od ovih principa ne odstupamo nikada, makar uz cijenu života.

Tko se Boga ne boji, taj strepi pred ljudima.

Imati i držati se dragog Isusa, kako je sve onda lako!

Žalosni će biti svršetak svakomu koji prezira Bogorodicu!

Ja se neprestano molim dragom Bogu da oduzme našem narodu srce kameno, a dadne mu srce koje zna i hoće ljubiti.

Ako i zvijezde padaju, Bog ostaje!

Imati pouzdanje u Boga i moliti ustrajno. Gospodin zna, kad je pravi čas, da pomogne!