Ne razumijem se previše u nogomet i nikada me i nije osobito interesirao. Međutim, sad kad znam pogledati neku utakmicu naše reprezentacije, uvijek me fasciniralo kako jedan igrač s klupe može promijeniti rezultat…
I dok sam tako razmišljao o tome, Gospodin mi je u svojoj dobroti pokazao kako to izgleda u duhovnom svijetu. Naime, primjećujem kako danas u Crkvi ima jako puno svjedoka, laika, primjećujem kako Bog podiže mnoštvo proroka. Nekad je u povijesti bio jedan ili dva, tu i tamo bi koji zabljesnuo silom i snagom Duha Svetoga i danas ih slavimo kao svece Katoličke Crkve.
No danas kao da je Duh Sveti zapuhao svom silinom i daruje nam mnoštvo darova, s obzirom da je i sotona izašao sa svim svojim naoružanjem i više se ne skriva kao zmija, kako je rekao fra Zvjezdan Linić, već se razmahao poput zmaja. (Vjerojatno i zato toliko društava i udruga i trgovina i poduzeća koji u svojem nazivu imaju riječ zmaj.)
No vratimo se mi našem Duhu Svetome i svjedocima. Piše u Knjizi Otkrivenja: „A oni ga pobijediše Krvlju Jaganjčevom i riječju svoga svjedočanstva!” Mislim kako su svećenici Kristovi zaista ti koji na svakoj sv. misi pobjeđuju sotonu Krvlju Jaganjčevom, a laici su ti koji u velikoj mjeri pobjeđuju riječju svoga svjedočanstva. Danas je zaista jako puno i svećenika i laika koji podižu svoj glas za Krista i svjedoče o Njegovu milosrđu.
Vjerujem, po Pavlovoj riječi, kako smo svi usko povezani jer različiti su darovi, a isti Duh. Tako, dok jedni svjedoče Boga Živoga (namjerno ne spominjem ničije ime, jer ne želim nikoga izostaviti, a Bogu hvala, puno ih je), za to vrijeme drugi liječe bolesne, treći hrane gladne, četvrti trpe u bolesti itd., a sve s jednom nakanom: da se proslavi Otac nebeski. Slično je bilo, sjećam se, u Domovinskom ratu: dok smo mi branitelji, ali istinski branitelji, bili na prvoj crti, za to je vrijeme netko proizvodio hranu, drugi odjeću, treći oružje, a netko je i molio i eto zajedništva Gospodnjeg.
Postaje mi sve jasnija Isusova riječ sv. Faustini na upit zašto bolesna djeca – ona drže svijet – odgovara Spasitelj. Koliko bolesnih, koliko nemoćnih, koliko samozatajnih i neprimjetnih u žrtvi i patnji i progonstvu da bi netko na prvoj crti osvajao duše za Gospodina. To je Crkva. To je Kristova Crkva. I kad još na to dodamo trpeće duše u čistilištu i zagovornu molitvu svetaca, možemo samo hrabro kročiti naprijed.
A sada da se vratim na početak priče – gledam svaku prvu subotu u mjesecu kako stotine muškaraca biva psovano, vrijeđano, ismijavano poput najgoreg ološa, ali oni svejedno mole Gospinu krunicu. Upravo je ta krunica utakmica, a da bi se na utakmici s klupe preokrenuo rezultat, potrebno je puno treninga. Igrač na terenu i igrač na klupi jednako treniraju. Potreban je cjelomjesečni trening s Duhom Svetim u postu, molitvi, odricanju, sakramentima da bi se jedan dan došlo na trg, u bilo kojem gradu na svijetu, i ostalo miran, staložen i hrabar u molitvi na koju se sručiše dusi pakleni. I to je jedini pravi naziv, jer nije nam se boriti protiv ljudi, već protiv demona, piše Pavao i upravo zato Isus viče s Križa i za njih: OČE, OPROSTI IM, JER NE ZNAJU ŠTO ČINE, a tako ćemo nastaviti i mi.
Isus nam kaže da je do kraja utakmice ostalo još sasvim malo i da se ne brinemo jer pobjednički gol je već zabijen i to od Njega samoga.
Bog vas blagoslovio i jačao u ustrajnosti i vjernosti.
vaš brat u Kristu,
Veseljko Kralj
Foto: Unsplash
