U Vukovar je došao zli mučitelj i ubojica. Na taj ponizni čin potaknula ga je Božja čudesna milost. Došao je odati počast žrtvama sotonskog totalitarnog sustava kojemu je i sam služio.
„Čuje se na sve strane kako ubojicama treba oprostiti, no nipošto zaboraviti”, istaknuo je u svojoj homiliji biskup Križić i nadahnut Duhom Svetim dodao kako, parafraziram, to nije ispravan put, jer Isus i danas viče s Križa: „Oče, oprosti im, (ali i dodaje) jer ne znaju što čine!”
Nasuprot tim riječima, ljudi su i dalje skloni tog i takvog ubojicu, posjetitelja Vukovara, optužiti, osuditi i (kao bezgrješni) kamenovati. A on je samo došao tražiti oprost, razumijevajući (Božjom milošću) kako je nekoć i sam bio samo mali (svojom voljom) i prevareni iskoristivi instrument u rukama zloga.
Tom ubojici je žao, taj ubojica se kaje. U narodu čujemo izreku: tko prizna, pola mu se prašta. Koliko je to đavolski daleko od Božje Riječi: „Ako Mu priznamo svoje grijehe, vjeran je On i pravedan, oprostit će nam!” Ne trećinu, ne pola, nego SVE.
Ponukan tim riječima, ubojica dolazi i traži oproštenje. Bez obzira na mišljenje svijeta u rukama zloga, bez obzira na đavolske napadaje, on vjeruje Ocu i traži milost. I Otac mu daje milost oprosta. Nekad (zbog Isusove smrti na Križu) u sakramentu sv. ispovijedi, danas u raskajanom dolasku. I taj ubojica, koji zna kako je njegov grijeh težak, kliče od radosti: HVALA TI, DOBRI OČE! Taj ubojica sam ja.
I ja sam se pridružio mnogim zavedenima i ubio čovjeka, i to ne jednom, već dvaput, masakrirajući ga rukama liječnika u utrobi majke. I sada si s pravom postavljam pitanje: Ta što sam ja bolji od pripadnika srpskog naroda koji je također masakrirao čovjeka? Nisam li ja još i gori od njega jer sam ubio nevinog?
Dok sam takav služio zlome, čudom sam se čudio u „krdu” vođenom ocem laži, kakav je taj Bog i gdje je taj Bog koji dopušta to zlo ubojstva Vukovara? Može li takav Bog biti dobar? Zaboravljao sam, poput ostalih iz krda, na Pavlove riječi: „Tko što sije, to će i žeti!” Pitam se danas: Zašto onda Vukovar?
Početak odgovora nalazi se u Gospinom vapaju iz Fatime: „Posvetite Rusiju mojem Bezgrješnom Srcu, jer će iz Rusije doći veliko zlo!” Kakvo zlo je došlo iz Rusije? Bilo je potrebno samo 2 i pol godine da se crveni zmaj, kako komunizam naziva Gospa u Plavoj knjizi, pokaže u svoj svojoj strahoti, legalizirajući pobačaj kao prva država u svijetu, u lipnju 1920. godine. Gle slučaja, tog istog mjeseca, u jednom malom gradu održava se prva konstituirajuća sjednica CK SKJ (Centralnog komiteta saveza komunista Jugoslavije). Grad se zove Vukovar.
I ako je plod oktobarske revolucije i komunizma u Rusiji bio pobačaj, onda je za zaključiti kako će isti plod biti i ovdje. Titulu najuspješnijeg grada ubojice na prostoru bivše totalitarne države upravo je dobio Vukovar, a to se i još dodatno podržalo zakonom iz travnja 1978. o dozvoli za ubojstvo.
Nažalost, moram konstatirati kako je Vukovar grad smrti. Nakon ovih činjenica, možemo li još uvijek reći da je Bog kriv? Nipošto. Bog je samo na vidljiv način pokazao skriveno. U duhovnom svijetu ne postoji vakuum – ili si Božji ili si vražji. Čovjek, narod, ubojstvom malenih okreće leđa Bogu i širom otvara srce đavlu, umjesto Kristu, kako nas poziva u svom prvom govoru novoizabrani papa Ivan Pavao II.
Kad god su Izraelci okretali leđa Bogu i klanjali se tuđim bogovima, đavlima, snalazila ih je nevolja na tri načina: glad, bolest, vanjski ili unutarnji neprijatelj. I zato s pravom poziva biskup Križić, u mnoštvu križeva Vukovara, na potpuni oprost jer i nama je oprošteno.
Ne tražimo krivce u drugim narodima za zlo i nesreću Vukovara, nego u svom srcu.
Jer danas (još uvijek) kao i nekad, svaki doktor u bolnici (i u Vukovaru) zove se „James Bond” i ima dozvolu za ubojstvo – nerođene djece. Na njima je da odluče hoće li tu dozvolu upotrijebiti ili neće, a na nama je da odlučimo, hoćemo li im za to dati povoda.
Bog vas/nas blagoslovio u Istini svojom ljubavlju i milosrđem.
Autor knjige „Ispovijest bijednog grješnika”
Foto: cross-press.net
