…Morao sam o svemu porazgovarati s duhovnikom, vlč. Ivicom, jer se u tome svemu nikako nisam snalazio. I ne samo o tome. Bilo je tu i još nekih drugih grijeha na koje me Duh Božji podsjetio. Dogovorili smo susret koji je on nazvao životna sv. ispovijed, a ja sam se za taj susret, kako mi je bilo rečeno i nadahnuto, pripremao devetnicom molitve i razmatranja deset Božjih zapovijedi koje sam negdje pronašao (danas, hvala Bogu, to se vrlo lako može pronaći na internetu).

Svaki dan sam razmišljao o jednoj Božjoj zapovijedi i tako osam dana, jer su 6. i 9., recimo, iste, kao i 7. i 10. Naravno, govorim ovdje o redoslijedu Božjih zapovijedi kako uči sveta Katolička i Apostolska Crkva. Dok sam tako razmatrao, Duh Božji mi je, između svega ostaloga, otkrio kako imam još jedno ubijeno nerođeno dijete (i zato sam tamo na seminaru tako gorko plakao, a da nisam ni znao pravi razlog) te kako sam dosta bio praznovjeran, što je grijeh, recimo po pitanju petka 13., pa crnih mačaka itd. Taj petak 13. je toliko problematičan da su snimanjem filmova s tim naslovom zaista prestrašili ljude, kao i sam broj 13 kojeg nema po hotelima, kao, npr., 13. kat, ili u avionu gdje nema 13. reda sjedala itd. Bog mi je u molitvi otkrio zašto taj petak 13. toliko smeta đavlu pa njime plaši ljude. Naime, upravo je na taj dan, na petak, čovjek i stvoren i spašen, a broj 13 označava broj apostola s Isusom koji su propovijedali evanđelje, liječili bolesne i izgonili zloduhe. Jednom je vrlo zanimljivo fra Miroslav Bustruc rekao:

„Ako iz praznovjerja ukloniš strah, ostaje glupost!“

Navest ću sada ovdje neka praznovjerja koja sam otkrio:

  • NESREĆA

crna mačka, huk sove po noći, broj 13, petak 13., sjedenje na uglu stola, razbijeno ogledalo, govorenje za vrijeme šivanja, vidjeti časnu sestru ujutro, metenje kad dođeš u nečiju kuću, vidjeti vjenčanicu na mladenki prije svadbe, ustajanje ujutro na lijevu nogu, svrbež na lijevom oku, nož na stolu okrenut naopačke, oblačenje odjeće naopako, rukovanje četvorice „u križ‟, spuštanje pauka na stol, sanjanje ispadanja zuba (smrt), brisanje istim ručnikom (svađa), smijanje u petak – plakanje u nedjelju,  prišt na jeziku – netko me ogovara, svrbi me nos – bit ću ljut, iz mraka ući u kuću bebi – prvo otići do peći, trudnica razbije tanjur – bit će muško, netko razbije čašu – bit će muško, njihanje na stolici – krava će šepati, trudnica ne smije gledati mrtvaca – dijete će biti slabokrvno i blijedo, o lošim se stvarima ne smije govoriti u kući, kad žena prva uđe u kuću na Novu godinu, zavijanje psa, samogašenje svijeće

  • SREĆA

potkova, zečja šapa, djetelina s četiri lista, poljubac ispod imele, bacanje riže na mladence, držanje fige za sreću, okretanje gumba ako vidiš dimnjačara, kucanje o drvo, štucanje i kazaljka na kazaljci – netko misli na mene, svrbi me dlan – bit će novca, kad me svrbi desno oko, kad se polegnuta životinja popljuje, ako na svadbi pada snijeg ili kiša

  • ŽELJE

puhanje svijeće na torti, trganje pileće prsne kosti, padanje zvijezde, bacanje novčića u fontanu

Duh me potiče da ovdje i sada na slavu Božju napišem još jednu bitnu stvar kako su povezane praznovjerje i alergija, kao i ono što se dogodilo meni. Naime, požalio sam se vlč. Ivici kako sam alergičan na zečju dlaku. Čim dođem blizu njih, a hranimo ih doma, odmah počinjem nezaustavljivo kihati, suze mi oči i curi nos. Prvo mi je rekao kako smatra da je alergija duhovna bolest, pa se slijedom toga postavlja pitanje: što sam ja sagriješio protiv zečeva? Ja sam to kasnije shvatio ovako nekako: ako je dobri Bog stvorio zeca, a jest, i ako je stvorio mene, a jest, tada bi među nama trebao biti Duh Božji. Ako sam ja alergičan na tog zeca, tada između nas više nije Duh Sveti nego zao duh kojem je Bog dopustio i dao pravo i vlast stajati između nas zbog počinjena grijeha, a kome je vlasnik đavao.

I sada ostaje pitanje: što sam ja sagriješio protiv zečeva? Rekoh da ne znam. Tad se pomolio Duhu Svetom da nam rasvijetli cijelu situaciju, kako bi se saznala istina i kako bi se Bog proslavio. I Duh Sveti me podsjetio: u mladosti sam oko pasa nosio ne šapu, već repić, zečji repić za sreću. Kad sam mu to spomenuo i kad mi je na kraju svega dao odrješenje, alergije na zečeve je nestalo i nema je do danas. Znam, možda sada nekome od vas dolaze u misli alergična djeca i što su ona sagriješila. Ne znam, ali znam kako Bog govori u Svetome pismu:

Kaznit ću te do trećeg i četvrtog koljena, a milosrđe iskazujem tisućama! (usp. Br 14, 18)

Možda je to razlog, no time neka se bave duhovni oci i teolozi, ja znam što se meni dogodilo. Prije nekoliko sam godina postao alergičan na ambroziju i ta me biljka muči i dandanas, i još uvijek bezuspješno molim Gospodina da mi otkrije uzrok. A dok mi ne otkrije uzrok i dok me ne oslobodi, te teške dane kihanja i šmrcanja i svrbeža u očima prikazujem Bogu za obraćenje grješnika.

Ajmo mi dalje… Dakle, 9. dan sam ostao u postu, molitvi i tišini. Tamo gdje sam pronašao to razmatranje, također je pisalo kako grijehe treba ispovijediti i po broju i po vrsti, jer nikako nije isto, naprimjer, ako na sv. Misu ne odeš jednom u godini ili ako na sv. Misu odeš jednom u godini. A ja sam imao dosta toga za reći. Našli smo se, sjeli, ja sam izvadio papir na koji sam pisao grijehe tijekom osam dana i mi smo počeli.

Dragi brate i sestro u Kristu, kako je to bilo nezaboravno iskustvo odrješenja… Riječi su presiromašne da bi opisale oslobođenje i ozdravljenje koje se dogodilo, radost i mir u srcu, a osobito ljubav. Želim i moram ovdje spomenuti jednu vrlo važnu i bitnu stvar, a to je da vlč. Ivica, taj neumorni svećenik Kristov, u niti jednome trenutku nije pokazao čuđenje ili ljutnju ili osudu ili optuživanje. U niti jednome trenutku. Samo radost zbog još jačeg povratka još jedne ovce u Kristovo stado i, hm, suosjećanje.

„Bože, neka Ti je vječna hvala i slava!“

A o. Marku Korneliju sam poslao svjedočanstvo, ali sam ga zamolio da ne objavi moje ime, jer sam još bio duhovno slab i bilo me sram i ego je još bio živ i ljudski je obzir još vladao.

 

Navedeni tekst je ulomak iz knjige Veseljka Kralja ”Ispovijest bijednog grješnika” i njegovo prenošenje isključivo vrijedi za portal ”Muževni budite”. Samu knjigu možete nabaviti preko Naklade ”Crisinus” javljanjem na mail crisinus@gmail.com.

 

Foto: Unsplash

Bog me u trenutku začeća pozvao na život imenom Veseljko i rodih se kao sin jedinac u obitelji Kralj 1974. godine. Nanovo se rodih (po neizmjernom Božjem milosrđu) 2001. godine i otada živim, kao beskorisni sluga u zahvalnosti i služenju Stvoritelju, koji je meni i mojoj dragoj ženi Kristini, ničim zasluženo, darovao sedmero djece i mnogo mnogo braće i sestara u Kristu. Bez njihove bih podrške bio daleko od Gospodina, koji uvijek prati svaki moj udah i otkucaj srca, koje želi, iako ponekad bez uspjeha, kucati samo za Njega.