Djedovi i bake po staračkim domovima nisu rijetkost, djeca u vrtićima, roditelji prezauzeti poslovima. Pitam vas: „Je li ovo ispravno?“ Kako ćemo biti tu jedni za druge u patnji ako smo daleko jedni od drugih.
Bog nas kroz svoga Sina, Isusa Krista utjelovljenu Riječ uči gledati patnju drugih i spuštati se do njih. Stoga bi dobro bilo odlučiti se na jedno zajedništvo u teškoćama. Previše je uništene djece, razvaljenih brakova, starih ljudi koji misle da je njihov život besmislen. Previše sam puta čuo: „Dok sam donosio novac u kuću, valjao sam svima, od kad sam za to nesposoban ne valjam nikome.“
Božja Riječ govori upravo protiv toga: ljubi sebe i bližnjega svoga. Prije svega ljubi sebe, želi sebi dobro, u teškim trenucima tuguj, u sretnim trenucima veseli se svojim uspjesima, ali zatim budi otvoren i za patnju i sreću drugoga na isti način kako si sebe doživio. Sljedeća važna stvar je prikaz današnjeg društva bez Boga.
Poznati teolog Metz dobro je uočio da današnje društvo nije društvo u krizi vjere, nego u krizi Boga. Suvremena obitelj koju učiteljstvo Katoličke Crkve naziva Kućnom Crkvom također se nalazi u vjerskoj krizi. Više se nigdje ne može čuti da se u obitelji zajedno moli, sve se svelo na osobnu razinu pobožnih pojedinaca koji svojom vjerom i pobožnosti ne žele uvrijediti druge. Takvi obziri su isprazni, jer Bog nije mrtva stvar na stranicama Biblije, nije niti ideja svećenika kako bi kupili milodar. Bog je Otac, stvoritelj i održavatelj života. Bog je žrtvovao sam sebe na križu za svakog čovjeka. Bog je prisutan u savjesti svakog čovjeka, svojim duhom sve uvodi u istinu njegova božanskog misterija. Kao glavna stvar ovakvog pristupa mora biti zajednička obiteljska molitva.
Kad sam bio dijete, u mojoj se kući molilo. Imao sam toliki otpor da nisam imao strpljivosti ni za jednu krunicu. Ovakav pogled se protivi takvim otporima. Otpori djeteta nisu razlog da se ne moli. Neka djeca negoduju, neka je posao roditelja važan, neka je dnevnik starima važan, no zajednička molitva mora naći svoje mjesto u danu.
Važno je spomenuti i ideal za kojim obitelj teži. Koliko uviđam u današnjem društvenom životu obitelji, najvažnija stvar je biti materijalno siguran, kako ne bi bio primijećen kao sirotinja. Ovo je sigurno važno, ne treba takav stav ni rušiti. Važno je, ali mora zauzimati bar treće mjesto. Prvo Bog, odnosno posveta živom i dobrom Bogu koji želi biti s obiteljima u zajedništvu. Drugo ljudi na način kako to kaže Sirah: „Troje je milo i Bogu i ljudima: prijateljstvo među susjedima, sloga među braćom i ljubav muža i žene.“ (Sir 25, 1)
Zanimljivo je da ovom poglavlju Sirahove knjige prethodi pohvala mudrosti. Mudrost je Božji dar za sve nas, ona je velika i lijepa, ona može urediti naše živote na području morala, vjere, nade i najveće od svih ljubavi. Ovakvih promišljanja ima još mnogo. Zato ovakav osvrt na obitelj, kao političku zajednicu u jednom kućanstvu, ne može obuhvatiti svaku pojedinačnu obitelj sa svojim originalnim problemima. Završetak ostavljam svima koji za ozbiljno uzmu ove moje riječi. Usudite se pogledati političku sliku vaše obitelji, analizirati je, uvidjeti dobre i loše stvari, zatim uz ova promišljanja završite jedan takav Biblijski nacrt za vlastitu obitelj.
Ne morate se nužno vezati uz ove moje zaključke, slobodno sami krenite na put traženja mudrosti u Božjoj riječi. Ja mogu garantirati samo jedno: izvor je nepresušan. Za kraj jedna važna napomena, ništa ne činite na silu, jer nitko ne želi da se nad njim vrši teror, pa makar i u dobre svrhe. Svaku dobru inicijativu u obiteljskim krugovima treba započinjati u duhu milosrđa i blagosti, te čekati na trenutak dragovoljnog pristajanja uz dobro. Dragovoljnost je pokazatelj istinske volje da stvari budu dobre i po Božjem.
Sveta Marijo i Josipe, molite za nas i naše obitelji!
Izvor: fra3.net
