Na ovogodišnjem 36. Mladifestu u Međugorju, među tisućama mladih, svoje snažno svjedočanstvo iznio je i svećenik iz Španjolske, o. Litus Ballbé Sala (40). Danas svećenik, nekada uspješan student novinarstva, profesionalni hokejaš i član španjolske reprezentacije, otkriva kako je njegov život – ispunjen sportom, slavom i uspjesima – bio je gotovo potpuno prazan, dok nije doživio osobni susret s Bogom i Marijom upravo u Međugorju.
Vjera kao navika, a ne odnos
O. Litus priznaje da mu se vjerski život u mladosti svodio na nedjeljne mise, često bez pričesti. Sve se promijenilo 2005. godine kada je, za vrijeme jednog svjetskog prvenstva, spontano obećao Bogu da će otići u Međugorje. „Taj kolovoz u Međugorju nije odmah promijenio moj život”, iskreno priznaje, „ali pokazao mi je da vjera nije samo teorija – nego život. Shvatio sam da pravi kršćanin nije savršen, nego onaj koji nastoji živjeti vjeru djelima.”
Smrt koja je dotaknula srce
Nakon drugog posjeta Međugorju, po povratku kući, u prosincu 2006., preminula mu je baka – žena duboke vjere, majka 12 djece i baka 60 unučadi. „Bili smo jako bliski. Njezina smrt me slomila, ali i potaknula na duboko razmišljanje. Poželio sam je jednog dana ponovno sresti u nebu, i znao sam da za to moram promijeniti život”, kaže o. Litus.
Samo dva tjedna kasnije dobio je poziv za pripreme reprezentacije za Olimpijske igre u Pekingu 2008. godine – san svakog sportaša. Taj poziv doživio je kao dar s neba, od svoje bake. No, iako se činilo da se sve odvija savršeno, praznina u srcu nije nestajala.
Igrali su finale Kupa Europe, osvajali lige, položio je sve ispite. „Imao sam sve što sam htio – ali ništa me nije ispunjavalo. U srcu je bila praznina”, svjedoči. Netom prije početka priprema za Olimpijadu, obolio je od virusa i završio u krevetu na tri tjedna. Bio je preslab za treniranje. Slomljen, bez plana i volje, otišao je na razgovor sa svećenikom koji mu je postavio iznenađujuće pitanje: „Jesi li kada razmišljao da postaneš svećenik?“ Ostao je bez riječi. „Ali taj svećenik je rekao: ‘Bog ne bira najbolje, nego one koje želi’.”
Treći dolazak u Međugorje – presudan trenutak
Na njegov poticaj, o. Litus ponovno odlazi u Međugorje. Tijekom subotnjeg klanjanja na klupi, prvi put iskreno otvara srce. “‘Želim biti sretan, što god to značilo’, zamolio sam Boga. Tada je počeo djelovati.” Tijekom tog boravka, Marija mu je jasno pokazala da treba razlučiti svećenički poziv. Posljednjeg dana svog boravka izgovorio je Gospi odlučno „da“. Odustao je od Olimpijskih igara i upisao bogosloviju. Naredne četiri godine usklađivao je studij i sport.
Olimpijske igre, ali s Bogom u središtu
U kolovozu 2011. godine ponovno dobiva poziv za Olimpijske igre – ovoga puta za London 2012. Nakon razgovora s biskupom i razlučivanja u Međugorju, odlučuje otići. „Bila je to posebna godina. Na Olimpijadi sam išao svaki dan na misu. Tamo sam susreo mnoge sportaše koji vjeruju da je sport također put svetosti.” Po povratku je ponovno otišao u Međugorje – ovaj put zahvaliti Bogu. Nakon još jedne sezone u belgijskoj ligi, vratio se u bogosloviju i 8. svibnja 2016. godine zaređen je za svećenika.
Kriza, povratak i novi susret s Gospom
Kao mnogi drugi svećenici, o. Litus prošao je kroz duhovnu krizu. „Zanemario sam molitvu, ušao u aktivizam, udaljio se od Boga.” U suzama je tada otišao po pomoć biskupu, i u karmelićanski samostan, gdje sestre mole za svećenike. Tamo je ponovno pronašao mir i upisao se na mjesec dana duhovnih vježbi sv. Ignacija. „Na kraju vježbi, svećenik mi je rekao: ‘Tvoj poziv je spasila Gospa iz Međugorja. Idi joj zahvaliti i nemoj se više nikada udaljiti od nje.’”
Poziv mladima: Molite za nas
O. Litus završio je svoje svjedočanstvo na Mladifestu jednostavno i iskreno: „Molite za nas svećenike. Mi vas trebamo. I nikada nemojte zaboraviti da vas Marija vodi – samo joj otvorite srce.“
Izvor: book.hr
