Samoliječenje lijekovima protiv bolova sve je češće jer su mnogi analgetici dostupni bez recepta. Bol je ujedno i jedan od najčešćih razloga odlaska liječniku, a potražnja za lijekovima protiv bolova posebno se povećava u razdobljima zdravstvenih kriza ili sezonskih bolesti. Iako mogu učinkovito ublažiti tegobe, važno je znati kako ih pravilno koristiti i koje rizike mogu nositi.
Bol možemo opisati kao niz neugodnih osjeta koji narušavaju normalno funkcioniranje organizma. Iako je neugodan, bol ima važnu ulogu jer upozorava na mogući zdravstveni problem ili štetni utjecaj izvana. Zbog toga sama pojava boli ne znači uvijek da je odmah potrebno posegnuti za lijekovima. Tegobe se ponekad mogu ublažiti i drugim metodama, poput masaže, obloga, mirovanja, akupunkture ili određenih oblika tjelovježbe.
Vrste boli i kako nastaje
Bol se može razlikovati prema vrsti, intenzitetu i mjestu na kojem se pojavljuje. Česta je, primjerice, tenzijska glavobolja koja nastaje kao posljedica napetosti ili stresa. Bol može biti i reakcija na oštećenje tkiva, poput fizičke traume ili bolesti, ali i na podražaj živčanih struktura, primjerice kod neuralgije. Dugotrajna bol može imati i psihološke posljedice, pa kod nekih ljudi uzrokuje razdražljivost, tjeskobu, agresiju ili depresiju.
S praktičnog stajališta razlikuju se akutna i kronična bol. Akutna bol nastaje naglo, obično je oštra i jasno lokalizirana te služi kao upozorenje da se u organizmu događa nešto što zahtijeva pažnju. Može se pojaviti kod ozljeda, zubobolje, neuralgija ili bolnih stanja poput ulkusa i dismenoreje.
Kronična bol traje mjesecima ili čak godinama. Obično je tupog karaktera i manje jasno ograničena. Osim fizičke neugode često je prate i psihološke reakcije, a liječenje je složenije jer analgetici ponekad nisu dovoljni. Tada se terapija dopunjuje drugim lijekovima ili nefarmakološkim metodama liječenja. Najčešći uzroci kronične boli, osim malignih bolesti, povezani su s bolestima mišićno-koštanog sustava poput artritisa, reumatizma ili neuropatije.
Kod akutne boli važno je započeti terapiju na vrijeme kako se bol ne bi razvila u jači oblik. Kod kronične boli doza lijekova prilagođava se pojedinom bolesniku, a terapija se provodi redovito, a ne samo po potrebi. Također treba voditi računa o mogućim nuspojavama jer se analgetici u takvim slučajevima često uzimaju dugotrajno i u kombinaciji s drugim lijekovima.
Najčešći lijekovi protiv bolova
Lijekovi protiv boli dijele se na nenarkotičke i narkotičke analgetike. Narkotički analgetici, odnosno opijati, koriste se uglavnom kod vrlo jakih bolova i isključivo prema preporuci liječnika.
Najčešće se koriste nenarkotički analgetici poput paracetamola, acetilsalicilne kiseline i metamizola. Oni djeluju i na bol i na povišenu tjelesnu temperaturu pa se nazivaju analgoantipireticima.
Acetilsalicilna kiselina prisutna je u medicini više od sto godina i jedan je od najraširenijih lijekova na svijetu. Djeluje analgetski, protuupalno i snižava temperaturu, a u malim dozama koristi se i za sprječavanje zgrušavanja krvi. Ipak, može nadražiti želučanu sluznicu i izazvati krvarenje, pa se ne preporučuje osobama s gastritisom ili čirom na želucu. Također se ne smije davati djeci mlađoj od dvanaest godina zbog rizika od Reyevog sindroma.
Paracetamol je učinkovit kod blage i umjerene boli te za snižavanje povišene temperature. U preporučenim dozama smatra se sigurnim, no prekoračenje doze može uzrokovati ozbiljno oštećenje jetre. Prednost mu je što ne nadražuje želučanu sluznicu, ali se i dalje mora uzimati oprezno, osobito kod dugotrajne primjene ili kombiniranja s drugim analgeticima.
Metamizol ima snažan analgetski učinak, ali može izazvati ozbiljnu nuspojavu poznatu kao agranulocitoza. Zbog toga se koristi samo kod jake akutne boli koja ne reagira na druge lijekove i to prema preporuci liječnika.
Nesteroidni antireumatici
Veliku skupinu lijekova protiv bolova čine nesteroidni antireumatici. Oni djeluju tako da blokiraju stvaranje prostaglandina, tvari koje sudjeluju u nastanku boli i upale. U ovu skupinu spadaju lijekovi poput ibuprofena, ketoprofena, naproksena, piroksikama, indometacina i diklofenaka.
Iako su učinkoviti u ublažavanju boli i upale, mogu izazvati nuspojave u probavnom sustavu poput iritacije želuca, ulkusa ili krvarenja. Poseban oprez potreban je kod osoba koje već imaju bolesti probavnog sustava, kardiovaskularne bolesti ili astmu. Kako bi se smanjio rizik od nuspojava, preporučuje se uzimanje ovih lijekova nakon obroka ili u posebnim farmaceutskim oblicima koji štite želučanu sluznicu.
Nesteroidni antireumatici koriste se i u lokalnim pripravcima poput krema, gelova ili sprejeva. U tim slučajevima djelatna tvar djeluje izravno na bolno mjesto, pa su sistemske nuspojave znatno rjeđe.
Kod liječenja jakih bolova ponekad se kombiniraju različiti analgetici, ali se ne preporučuje kombiniranje dvaju lijekova iz iste skupine. Na tržištu postoje i kombinirani pripravci koji sadrže više djelatnih tvari, primjerice paracetamol u kombinaciji s kofeinom ili drugim analgetikom. Iako su dostupni bez recepta, njihova česta uporaba može povećati rizik od nuspojava i ovisnosti.
Narkotički analgetici koriste se kod vrlo jakih bolova, primjerice u terminalnim fazama bolesti. Djeluju na opioidne receptore u organizmu i vrlo su učinkoviti, ali se propisuju pod strogim nadzorom zbog mogućnosti razvoja ovisnosti i drugih nuspojava.
Uzimanje lijekova protiv bolova može biti učinkovit način ublažavanja tegoba, ali uvijek zahtijeva oprez. Čak i kada su dostupni bez recepta, treba ih uzimati odgovorno i prema preporučenim dozama. Ako bol potraje ili se pogorša, najbolje je potražiti savjet liječnika ili ljekarnika koji može preporučiti odgovarajuću terapiju i upozoriti na moguće nuspojave ili interakcije s drugim lijekovima.
Izvor: adiva.hr
Foto: Unsplash
