Rođen 25. travnja 1214. godine, blizu Pariza u Francuskoj, mali Luj IX. izgubio je djeda (Filipa II.) u dobi od devet godina, a oca (Luja VIII.) tri godine kasnije.
To je značilo da je Luj IX., još kao dijete, okrunjen za kralja.
Zbog njegove mlade dobi, kraljica majka, Blanche, preuzela je uzde vlade. Kao velika žena sama po sebi, pobrinula se da njezin sin bude spreman za život kao kralj.
Kraljica Blanche, poznata i kao Blanche od Kastilje, vrlo je ozbiljno shvaćala svoju katoličku vjeru. Bila je odlučna u podučavanju svog sina vjeri i uspjela je u njega usaditi istinsku pobožnost i duboki osjećaj odanosti. Navodi se da je sinu rekla: „Volim te, dragi moj sine, koliko majka može voljeti svoje dijete, ali radije bih te vidjela mrtvog pred svojim nogama nego da počiniš smrtni grijeh.“
U dobi od 21 godine, Luj je bio spreman preuzeti vlast. Utjecaj njegove majke u njegovom životu bio je očit jer je u Luju postojala sila koja ga je tjerala da teži pravednoj vladavini i postizanju svetosti. Kralj Luj imao je naklonost prema bolesnima i siromašnima svog kraljevstva. Prema potlačenima se odnosio sa suosjećanjem, razumijevanjem i poniznošću koja je bila nečuvena kod kralja.
Zamislite ovo: Kralj Luj IX. svaki bi dan pozvao tri posebna gosta među siromašnima na večeru! Budući da je ispred palače uvijek bilo mnoštvo siromašnih i gladnih, trudio se nahraniti što više njih. Tijekom korizme i došašća svatko tko bi se pojavio pred njim dobivao je obrok i često bi ih sam kralj posluživao. Čak je imao sastavljene popise siromašnih ljudi u svakoj pokrajini pod svojom vlašću.
Luj se oženio svojom pravom ljubavi, Margaretom Provansalskom, 27. svibnja 1234. Kraljica Margareta bila je ispunjena religioznim žarom kao i njezin suprug i zaista su bili prekrasan par, a istovremeno su bili lijep primjer svim bračnim parovima. Uživali su u međusobnom društvu i voljeli su jahati zajedno, slušati glazbu i čitati. Kralj Luj i kraljica Margareta imali su 11 djece.
Luj je bio čovjek snažne volje i čvrstog uma s jakom vjerom. Njegovoj se riječi vjerovalo u cijelom kraljevstvu, a njegova hrabrost u poduzimanju akcija protiv nepravdi bila je izvanredna.
Kralj Luj gradio je crkve, knjižnice, bolnice i sirotišta. Podjednako je postupao i s prinčevima i s pučanima. Želio je da se prema njemu jednako odnosi i pravi Kralj kraljeva, kojemu se obvezao dati svoj život, svoju obitelj i svoju zemlju.
Kako bismo zavirili u srce ovog svetog kralja, mogli bismo pročitati citat iz pisma koje je dao svom najstarijem sinu:
Ako ti Bog pošalje nevolju, primi je strpljivo i zahvali našem Spasitelju i sjeti se da si je zaslužio i da će je On okrenuti u tvoju korist. Ako ti pošalje blagostanje, onda mu zahvali ponizno, da ne postaneš gori zbog ponosa ili bilo kojeg drugog razloga kada bi trebao biti bolji. Jer ne bismo se trebali boriti protiv Boga Njegovim vlastitim darovima.
Kralj Luj IX. poveo je svoju vojsku u 7. križarski rat 1248. godine. To se pokazalo katastrofom i kralj je zarobljen. Nakon šestogodišnjeg izbivanja, uspješno je otkupljen i vraćen kući. Godine 1270. tražio je iskupljenje za svoj prvi neuspjeh i krenuo u novi križarski rat. Bilo je to usred ljeta u sjevernoj Africi, a dizenterija i tifus harali su prljavim logorima. Kralj Luj IX. umro je ležeći na pepelu, izgovarajući ime grada koji nikada nije osvojio: „Jeruzalem, Jeruzalem.“
Izvor: aleteia.org
Preveo: M. Đ.
