Na adresu našeg uredništva pristiglo nam je svjedočanstvo jedne osobe o njezinoj borbi s pornografijom. Svjedočanstvo donosimo u cijelosti u nastavku.
Što dijete zna? I to dijete od prije 10-15 godina, kad smo se kao osnovnoškolci tek „spajali“ na internet i otkrivali svijet mobitela…A što tek roditelji tada nisu znali? Štošta. Poglavito o vlastitoj djeci. Nažalost, kao i u mnogim obiteljima danas.
Krenut ću redom. U obitelji sam ljubav dobivao na kapaljku. I to ne tako često. Nisam znao vrijedim li, voli li me tko i sve je izgledalo tako nekako, besperspektivno. Svi moji prijatelji gledali su pornografiju. Ne kažem velika većina, već – svi. Apsolutno svi. Samo – ne vjerujem da su joj moji prijatelji pristupali u mjeri u kojoj sam ja to činio.
Misliš da ćeš s gledanjem pornografije dobiti sve. Misliš da će svi problemi biti riješeni. Misliš da ćeš tamo naći onu prijeko potrebnu minimalnu dozu ljubavi. A, zapravo, toneš sve više i, da stvar bude gora – ne znaš zašto toneš. Znaš da si tužan, bezvoljan i depresivan, a ne znaš zašto. Ne možeš povezati da si upao u začarani krug. Ponavljam, što dijete zna.
Požuda je otrov koji, kada ga konzumiraš, žeđaš ga i trebaš sve više. Kad si gladan, najedeš se i, vidi čuda – više nisi gladan. Isto vrijedi i kad si žedan. Ali to ne vrijedi i kad je pornografija u pitanju. Sve u tebi vapi i čezne za još, još, još… Umjesto da ispuniš prazninu, ti je zapravo još više iskapaš i toneš.
Da stvar bude bolja, moje epizode s pornografijom dobile su začin. Onako, kao šlag na tortu. To su bile heavy metal pjesme. Ton, riječi, glazba, ma sve, odražavalo je stanje moje duše, a da to nisam znao. Beživotnost, grob, muka i tjeskoba dominirale su stihovima tih pjesama, a ja, opijen svojom bijedom, sve sam konzumirao sve više i više i više. I jače.
Ispovijedao sam se redovito. Ali – s mišlju: Pa dobro, ima ispovijed, kao da ima veze…Ali, nije bilo tako. Ispovijed je bila reda radi, ali koliko god bila reda radi, održala me na životu. I govorim to bez imalo ustručavanja. Ispovijed i euharistija. Mislim da su me sakramenti spašavali. Što sam ja samom sebi bez Tebe doli vođa u propast, govorio je sv. Augustin. I tako je bilo. Sam, kao Pale sam na svijetu.
Zašto ovo pišem? Jer imam dojam da danas mnogi računaju kao i ja tada – s ispovijedi. S mišlju da mogu napraviti što god želim i tad se ispovjediti. I tehnički, možeš. Ali, stvari nisu tako jednostavne.
Radi se o tome da pornografija postupno, kao otrov, ulazi u tvoj krvožilni sustav i širi se tijelom. Naravno, slikovito govoreći. Što više konzumiraš taj otrov, to si više nesposobniji za ljubav, a sposoban za izopačen pogled prema ženi. Sposoban za samoću, ne zajedništvo.
S vremenom, više ne znaš cijeniti žene. I svaku koju vidiš gledat ćeš pokvareno i kao objekt, a sam nećeš znati otkud to dolazi. Tvoj pogled na samo bračno sjedinjenje će biti iskrivljen. Tvoj brak ispunjen nerealnim očekivanja glede samog seksualnog čin, a svoju ženu ćeš uspoređivati sa svim onima koje si vidio na tim filmovima.
Čini se kao da pornografija pokazuje mnogo toga, ali u svojoj biti pokazuje vrlo malo, rekao je jednom prilikom sv. Ivan Pavao II. Itekako je bio u pravu. Ne pokazuje ništa, obećava sve, a oduzima dušu. Oduzima zdrav razum, slobodu i na kraju tebe samoga.
Promisli stoga što zapravo tražiš kada posjećuješ te stranice. Što te to tiši? Što te muči? Imenuj to. Potraži pomoć. Spasi se dok još možeš. I vjeruj, koliko god to trivijalno i pomalo fanatično zvučalo, pornografija je gora od droge. Nećeš moći stati. Ne „još samo ovaj put“. Prestani s time već sada.
Foto: Unsplash
