Što je vodstvo? Jednom riječju, ljubav. Ako vam se ova tvrdnja na prvi pogled čini čudnom, možda previše pojednostavljenom i umanjuje upornost i bijes koji se obično povezuju s „pravim“ vodstvom, pretpostavljam da u tome niste sami.
Nigdje u mainstream literaturi nećete naći ljubav kao nešto što ima ikakve veze s „učinkovitim“ vodstvom, osim možda kao emocionalnu naknadnu misao nekih koji se prijavljuju za nastojanje prema nekom kolektivnom cilju. Moderna ljubav podrazumijeva tjelesnu strast. Podrazumijeva fizičku intimnost i senzualnost. U našoj kulturi ova se ljubav prikazuje kao intenzivan osjećaj, a ne kao bitna priroda vodstva. Moderna ljubav je zapravo – slaba ljubav.
Naše društvo ljubav više povezuje sa seksom nego sa vodstvom. Dokazi za to su vrlo jasni. Ova slaba predodžba o ljubavi vidljiva je u našim filmovima. Vidljiva je u našim kazalištima i pjesmama. Vidljiva je u modernoj umjetnosti. Vidljiva je u društvenim znanostima i psihologiji. U ovom postmodernom dobu ne postoji sigurniji znak ljubavi od nečije spremnosti – gotovo društvene obveze – na seks. Čak i u našem jeziku kažemo da par koji ima spolni odnos zapravo samo „vodi ljubav”.
Definiranje naših pojmova
Ljubav je htjeti dobro drugoga, kao drugoga. Ovo je tradicionalna definicija i ne pokušavam je zamijeniti ili proširiti. To je definicija koja se pripisuje sv. Tomi Akvinskom, koji je pisao sredinom trinaestog stoljeća (STh II-I, 26, 4). Posljednja rečenica definicije, „… kao drugoga”, važna je razlika. To je materijalni uzrok ljubavi. Željeno dobro drugih „kao drugih od nas“ (nesebičnog) je ono što uzrokuje ljubav.
Akvinčeva definicija obuhvaća jednostavnost i moć ljubavi daleko iznad svega što je napisano u novije vrijeme. Definicija nadilazi jednostavan osjećaj. Uzdiže ljubav iznad nižeg ljudskog djela, strasti. Uzdiže ljubav iznad viših djela uma, intelekta. Njegova definicija s pravom postavlja ljubav kao arbitra između srca i uma identificirajući je s ljudskom voljom. Ljubav je čin volje.
Žrtva
Vodstvo je ljubav jer i ljubav i vodstvo zahtijevaju žrtve. Žrtva je bezuvjetni dar dobra ili usluge koji s pravom pripada onome tko slobodno daje za dobrobit drugih. Žrtve koštaju nešto vrijedno za dobrobit nečeg još vrjednijeg. Ljubav je žrtva, jer želi dobro drugih radi njih samih, a ne radi sebe. Vodstvo je žrtva, jer „košta” vremena, truda i energije, između ostalih opipljivih i nematerijalnih stvari, da bi se težilo dobru drugih radi njih samih, a ne radi sebe.
Djelotvoran uzrok vodstva i ljubavi djeluje kao žrtva. Vodstvo je žrtvena služba pružena iz ljubavi. Jednostavno rečeno, vodstvo je ljubav. Ne tražite dalje od žrtve Krista Isusa, koji je umro na križu iz ljubavi da nas vrati sebi. Krist nam kaže da nema većeg čina ljubavi od toga da netko položi svoj život za svoje prijatelje. Znam to iz iskustva i iz prve ruke. Vojna služba poznata je po uzornom vodstvu, što je pak žrtva. Ako me moja dugogodišnja profesija naučila ikakvu dobru lekciju vrijednu dijeljenja, to je da časnima smatram muškarce i žene koji su ponudili najveću mjeru predanosti ljubavi žrtvujući svoje živote za svoje prijatelje. Njihova ljubav vodi druge da slijede.
Ništavilo
Vodstvo je ljubav jer odsutnost i vodstva i ljubavi rezultira bezobličnim vakuumom. Ne postoji ontološka suprotnost ljubavi. Nadalje, ravnodušnost vodi do duhovne lijenosti toliko duboko ukorijenjene u ljudsku dušu da se raspada, s vremenom ne ostavljajući nikakav osjećaj. U njihovim mislima i djelima nema znakova ljubavi prema istini, dobroti ili ljepoti. Suprotnost ljubavi je ništa jer ne postoji ontološka suprotnost Bogu, koji je ljubav. Njegova bit je „sam bitak“, ipsum esse subsistens. Odsutnost ljubavi je poput odsutnosti Boga. Postoji samo tama, ništavilo.
Poput ljubavi, ne postoji ontološka suprotnost vodstvu. U nedostatku vodstva nalazimo tiraniju nalik rulji koja djeluje po principu „što god hoćeš”. Gdje nema vodstva postoji bezakonje. Nema poštovanja prema prirodnom ili ljudskom zakonu. Nema poštovanja prema istini, dobroti ili ljepoti.
Čista ljubav i istinsko vodstvo savršeno postoje u Bogu, kao što će biti pokazano kasnije. Kako se dvije vrline spuštaju od ideala prvo do anđela, zatim do čovjeka, racionalne životinje, konačno do najnižeg oblika stvorenja, zvijeri, one slabe u savršenstvu dok ne prestanu postojati. Gdje ljubav prestaje u čovjeku, opažamo mržnju, ljutnju i zlobu koji izopačuju dobrotu, istinu i ljepotu. Gdje vodstvo prestaje među ljudima, opažamo anarhiju, bezakonje i strasti slične rulji koje izopačuju uredno, strukturirano i stabilno. Čista ljubav i istinsko vodstvo savršeno postoje u Bogu, nesavršeno u čovjeku i zvijerima i nigdje drugdje u prirodi. Dijele zajedničku bit, budući da oboje savršeno postoje u božanskoj biti. Drugim riječima, vodstvo je ljubav.
Znamo da je vodstvo ljubav iz praktičnog iskustva više nego iz logičkih ili filozofskih rasprava. Sveti Pavao piše: „Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva, nije ljubomorna, nije bahata, nije nadima se, nije bezobrazna, ne traži svoje, nije nagla, ne razmišlja o zlu, ne raduje se nepravdi, nego se raduje istini. Sve podnosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikada ne prestaje“ (1 Kor 13, 4-8a). Nije pretjerano zamijeniti ljubav vodstvom i shvatiti da želimo da naši vođe budu strpljivi i ljubazni. Želimo da naši vođe izbjegavaju ljubomoru i pompoznost. Ne želimo da naši vođe budu grubi, nagle ćudi ili da razmišljaju o zlu. Pavlov opis ljubavi pruža nam profil savršenog vođe.
Izvor: catholicgentleman.com
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash
