Rimski filozof Ciceron smatrao je pristojnost izrazom moralne dobrote. Smatrao ju je vrlinom koja nam omogućuje da se uskladimo s okolinom. Pristojnost smatramo prakticiranjem ispravnog ponašanja i održavanjem ugleda. To mi se čini ispravnim, ali općenito, to je navika biti na pravom mjestu na pravi način.
Osoba s pristojnošću ima dobro razvijen osjećaj da, iako bi moglo biti prikladno vikati i gurati se na nogometnom terenu, isto ne bi bilo prikladno u otmjenom restoranu. Ili da, iako je dobro smijati se s prijateljima za ručkom, nije ni približno tako dobro smijati se na sprovodu. U pogrešnom kontekstu, čak i dobra stvar može postati problematična.
Ranije spomenuti filozof Ciceron smatrao je pristojnost izrazom moralne dobrote. Smatrao ju je vrlinom koja nam omogućuje usklađivanje s okolinom. Grčki filozofi koji su mu prethodili smatrali su je usklađivanjem stila i sadržaja, što naglašava ne samo poznavanje prave stvari za reći, već i način na koji to reći.
Ova vrlina podsjeća na narodnu mudrost vrtlara koji vole reći da je korov samo cvijet na krivom mjestu. Ono što može biti smetnja na jednom mjestu, nakon što se presadi na drugo postaje prekrasan dodatak krajoliku. Tako se otkriva jedan od najvažnijih rezultata prakticiranja pristojnosti – omogućuje ostalim vrlinama da zablistaju.
Osobno, ne bih imao ništa protiv da ponovno budem tinejdžer i dobijem još nekoliko lekcija o pristojnom ponašanju. Ali ne možemo se vratiti u prošlost pa sam u srednjim godinama ponovno učenik škole vrline koji uči da ne dominiram razgovorom, da pričam samo o sebi i privlačim svu pažnju. Ne moram iskoračiti sa svog mjesta i ponašati se važnije nego što jesam. Mogu biti upravo ono što jesam, točno tamo gdje me Bog postavio, i to je dovoljno.
Izvor: aleteia.org
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
